Piše: Marinela Domančić
Da je Bosna i Hercegovina zemlja čuda na svoj način dokazuje i film Azemina Enesa Zlatara i Ajdina Kambera. Priča ovog dokumentarnog filma toliko je nevjerojatna da bi možda bilo najbolje i ne pisati ništa o njoj nego samo sugerirati da pogledate film bez ijedne predinformacije – što, nažalost, sa dugogodišnjim festivalskim konceptom predstavljanja filmova nije moguće. (Dokumentarni film Azemina je prikazan u okviru takmičarskog programa za dokumentarni film na 20. Sarajevo Film Festivalu.) Jedanaestogodišnja Azemina Sulejmanović je jedino dijete u selu Brgule na planini Zvijezda. Četiri prva razreda učitelj je dolazio u selo samo zbog nje a od petog razreda na predmetnu nastavu mora u 10 km udaljeni Vareš. Živi sa roditeljima u neuvjetnoj prostoriji seoskog Doma kulture, umiva se u lavoru pored šporeta i sanja o svojoj sobi i o kupatilu. Glavna je junakinja web reportaže napravljene prije 6 mjeseci.
Azemina; reditelji: Enes Zlatar & Ajdin Kamber; 2014.
Otac joj je dio rata proveo u logoru u Srbiji. Roditelji, Mujo i Hata, upoznali su se i vjenčali u ratu, i kao mnoge izbjeglice iz Srebrenice, potucali se od nemila do nedraga. Predstoji im novo preseljenje jer su dobili nalog za deložaciju – vlasti žele renovirati Dom kulture i skora seoba Sulejmanovića je neminovnost. Gospođa Emina Prelle, službenica iz Njemačke, korijenima i dobrom dušom vezana za Bosnu i Hercegovinu, na reportažu je reagirala kao dobra Samarićanka. Potražila je kuću sa nešto obradive okućnice i voćnjakom i odlučila kupiti ju za Azeminu i njene roditelje. Pogodan objekat bio je na prodaju u selu Gostović u općini Zavidovići, gospođa Prelle je na internetu prikupila sve potrebne podatke i već u maju se zaputila u Bosnu da obraduje Sulejmanoviće. Prvi korak trebala je biti posjeta Sulejmanovićima u njihovom privremenom domu.
Ekipa Pro.ba-e pratila je gospođu na ovom putu uvjerena da će prisustvovati sretnom završetku i rješenju problema srebreničke obitelji, međutim... ono što je uslijedilo šokirat će svakoga ko pogleda film. Ispričani dio nevolje Sulejmanovića samo je jedno lice medalje. Naličje, otkriveno tek za vrijeme posjete dobre vile Emine, koje nesreću čini samo još većom, svakog gledatelja ovog izuzetnog dokumenta u najmanju ruku će zapanjiti.
