Piše: Sead Vegara
Takmičarski program 28. SFF-a otvorila je svjetska premijera filma “Balada“ bh. rediteljice Aide Begić-Zubčević
Jedna stvar je kristalno jasna! A ta je da rediteljica Aida Begić-Zubčević ima prepoznatljiv rediteljski izražaj. Zaista, malo je takvih reditelja/rediteljica, za čije filmove se može reći, bez prethodnog znanja, ko ih je režirao. Iako samo sa četiri filma u svom portfoliju, Begić-Zubčević ima izraženu tu rediteljsku karakteristiku. Počevši od dugometražnog igranog prvijenca Snijeg (2008), pa preko Djece (2012) i Never Leave Me (2017) rediteljica je gradila svoj stil, te se sada sa četvrtim ostvarenjem koje nosi naziv Balada (2022) jasno vidi koliko je to jedinstven i prepoznatljiv rediteljski potpis. Naravno, tome uvelikome doprinosi rad sa jednim, ako ne i najboljim, od bh. direktora fotografije Erolom Zubčevićem.
Balada; režija: Aida Begić-Zubčević; uloge: Marija Pikić, Jasna Žalica, Enes Kozličić, Lana Stanišić: 2022.
Balada je nadasve prelijepo snimljen film, sa mesmerizujućom fotografijom, itekako uvjerljivim glumačkim performansama svih članova glumačkog ansambla, sa istaknutom Marijom Pikić, prvom među jednakima, i Jasnom Žalicom, te vođen sigurnom rediteljskom rukom. Bez pretjeranih insistiranja na striktnom iščitavanju scenarija, i slobodi improvizacije, rediteljica je uspjela da u isti kadar stavi naturščike i profesionalne glumce samo da bi dobila dragocjene i reklo bi se gotovo pa savršene dijaloge, te scene u kojima svi odreda naprosto briljiraju.
Sam film inspiraciju crpi iz balade “Hasanaginica“, te predstavlja moderno iščitavanje narodne pjesme koja je doživjela mnogobrojna i značajna čitanja, kako na teatarskim pozornicama tako i na filmu. “Hasanaginica“ je pravo blago bh. književnosti i jedna od najljepših i najpotresnijih narodnih balada. Begić-Zubčević je uzela osnovu “Hasanaginice“, priču o mladoj ženi Meri (Pikić) koja odlazi od muža Hasana (Milan Tocinovski) ostavljajući dijete – kćerkicu Milu (Gaia Tanović), samo da bi se našla u situaciji u kojoj mora odlučiti šta dalje napraviti od svog života i kako dobiti skrbništvo nad kćerkom. Vrativši se kući kod majke Zafire (Žalica), koja joj u jednom momentu kaže: „Pa udaj se Meri!“, ne našavši drugog i boljeg rješenja, i brata Keme, čiji život je sveden na kladionicu i “metiljanje“, što je mladi glumac Enes Kozličić uvjerljivo uprizorio svojim performansom, Meri će zapasti za oko, ne baš “imotskom kadiji“, ali blizu – advokatu Samiru (Slaven Vidak), koji će joj ponuditi svoju pomoć, ali i brak. Jedan od likova je i Merina prijateljica Adela, uloga koju je briljantno iznijela mlada glumica Lana Stanišić, kao frizerka koja će joj priteći u pomoć i biti uz nju kada joj je najpotrebnije. Meri se ipak želi okušati kao glumica i odlazi na audiciju za ulogu u filmu koji se snima u njenom naselju. Ulogu će i dobiti, a film će se na kraju preplesti sa stvarnošću.
Sama Balada je za rediteljicu, za razliku od prošlih ostvarenja, odmak od ratne tematike, te predstavlja potpuno novu filmsku poetiku. Ponovno su to snažni ženski likovi, karakteri koje kreiraju mlade glumice sa nevjerovatnom požrtvovanošću i uvjerljivošću. Begić-Zubčević je snimila prelijep film, koji će, vrijeme će pokazati, postati važno djelo bh. kinematogtrafije, baš poput, u književnom smislu, same “Hasanaginice“.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
