Velika je šteta što najnoviji film iz franšize Predator, koji nosi naziv Prey (Plijen, 2022) nećemo biti u prilici da pogledamo u hramu sedme umjetnosti. Da smo (negdje) u Americi, možda bismo i imali priliku pogledati Plijen u kinu. Ali, s obzirom da se nalazimo u Bosni i Hercegovini, osuđeni smo na streaming servis Hulu (Disney+), koji je i producirao film, dok je 20th Century Studios bio zadužen za (kratku, ali ipak slatku) kino-distribuciju u Americi. Prey prije svega plijeni, još od Posljednjeg Mohikanca (The Last of the Mohicans, 1992), neviđenom fotografijom, nevjerovatnim borbenim koreografijama, ali zato i uvjerljivim glumačkim performansama.
Plijen; režija: Dan Trachtenberg; uloge: Amber Midthunder, Dakota Beavers, Dane DiLiegro; 2022.
IMDb rejting: 7.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 92%
U biti prequel, smješten u izvornoj Americi na početku 18. vijeka, Prey priča priču o djevojci Indijanki Naru (Amber Midthunder), ratnici plemena Comanchea, koja željna dokazivanja namjerava da otkrije šta i ko se krije iza džinovskih tragova ostavljenih u blatu. Dok joj se ostali muškarci ratnici iz plemena podsmijevaju govoreći da se mani luka i strijele, te “sjekirice na uzdama“ Naru će imati bliski susret sa stvorenjem koje će kao od šale usmrtiti velikog medvjeda. „To je čudovište iz priča za malu djecu“, dobacit će joj jedan od ratnika, samo da bi ga nakon toga, to isto “čudovište“ došlo glave. Naru će shvatiti da stvorenje lovi i ubija, skupljajući glave kao trofeje, te će zajedno sa svojim bratom Taabeom (Dakota Beavers) pokušati da ga zaustavi.
Ko bi rekao da će originalni film Predator (1987), u režiji jednog i jedinog Johna McTiernana i to sa nenadmašnim Arnoldom Schwarzeneggerom, biti začetak filmske franšize? Svakako, veliki uspjeh originala “vrištao je za nastavkom“, ali Predator 2 (1990) sa Dannyjem Gloverom, u kojem je ona prava džungla iz prethodnika zamijenjena sa onom “asfaltnom“, baš i nije bio uspješan. Vanzemaljac – Predator koji ubija iz sporta, tražeći dostojnog suparnika, pojaviće se još u dva filma koji se mogu svrstati u franšizu (Predators, 2010; The Predator, 2018.), ali i u dva svojevrsna spin-offa, Alien vs. Predator (2004) i Aliens vs. Predator: Requiem (2007).
Prey predstavlja drugo dugometražno ostvarenje Dana Trachtenberga (10 Cloverfield Lane, 2016), koji je pokazao zavidan nivo rediteljskog znanja u orkestraciji glumačkog ansambla kao i vještinu baratanja raznim scenarističkim dosjetkama, koje je u scenariju skrojio scenarista Patrick Aison. S obzirom na ostavštinu originalnog filma, koji se jedini može smatrati uspješnim i vrijednim ostvarenjem, Plijen mnogo toga uspjeva da kanališe i nadogradi, te ostavlja utisak veoma kvalitetnog filma. Način na koji je Trachtenberg uprizorio, uz veliku pomoć direktora fotografije Jeffa Cuttera, scene okršaja između Predatora (Dane DiLiegro) i Comanche ratnika, odaju vrsnog reditelja s okom za detalje. Na kraju, bitno je reći da Comanche ratnica Naru sasvim sigurno može ući u panteon najvećih ženskih junakinja poput Sarahe Connor (Terminator) i Ellen Ripley (Alien).
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje