Beetlejuice Beetlejuice: Burton se vraća

Piše: Sead Vegara

Originalna ideja i autentičan rediteljski rad napravili su od filma Beetlejuice (Bubimir, 1988) pravo malo čudo u holivudskoj tvornici snova krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ideja je bila ona o pitanjima poltergejsta i zagrobnog života, a rediteljski rad onaj tada mladoga Tima Burtona, kojem je ovo bio tek drugi dugometražni naslov u karijeri. Do tada je mlađahni Burton iza sebe imao rad na dugometražnom prvijencu Pee-wee's Big Adventure (1985), kao i mnoštvo snimljenih kratkih što stop-motion što animiranih uradaka.

Bubimir Bubimir; režija: Tim Burton; uloge: Michael Keaton, Winona Ryder, Catherine O'Hara, Jenna Ortega, Willem Dafoe, Monica Bellucci; 2024.

IMDb rejting: 7.1/10

Rotten Tomaotes rejting: 77%

Ono što je postalo kristalno jasno i to već nakon drugog filma jeste činjenica da Tim Burton ima prepoznatjiv i izražen rediteljski rukopis. I to je upravo ono što ga izdvaja od ostatka holivudskih zanatlija čiji radovi izgledaju kao kopija kopijine kopije. U već jednoj eri Hollywooda gdje se snimaju bespotrebni nastavci, remakeovi, rebootovi i još kakve razne varijacije na stare priče ispričane kroz historiju filma došao je na red i nastavak Bubimira. Neko će reće da je to totalna fula i blasfemija snimati nastavak sada već kultnog filma, ali ono što Burton i ekipa isporučuju uopšte nije za odbacti.

Napraviti napredniji i bolji film od prethodnika uspjelo je tek rijetkima, Francisu Fordu Coppoli sa nastavkom The Godfather Part II (Kum 2, 1974), Jamesu Cameronu čak tri puta i to sa filmovima Aliens (1986), Terminator 2: Judgment Day (Terminator 2: Sudnji dan, 1991) i Avatar: The Way of Water (Avatar: Put vode, 2022), te naposljetku digitalnom lutkaru Johnu Lasseteru sa Toy Story 2 (Priča o igračkama 2, 1999). Burton sa Beetlejuice Beetlejuice uspijeva snimiti nastavak koji može stajati rame uz rame sa originalom, te čini kino-iskustvo potpunim kada se prosto ugnijezdite u kino-sjedište, dok se na platnu redaju kadrovi obojeni i ukoričeni čudnovatom i zadivljujućom rediteljevom maštom.

Priča se nastavlja sa starim i novim članovima familije Deetz, koje okuplja smrt oca i djeda Charlesa (Jeffrey Jones). Lydia Deetz (Winona Ryder) zajedno sa svojim partnerom Roryjem (Justin Theroux) stiže u bivši dom u gradiću Winter Riveru na shranu svoga oca, samo da bi pokušala obnoviti odnos sa svojom otuđenom kćerkom Astrid (Jenna Ortega), kao i majkom Delijom (Catherine O'Hare). Astrid ni sekunde ne vjeruje u majčine nadnaravne sposobnosti, te ju je bukvalno stid što je uopšte u rodu sa njom. Ali, kako će se ispostaviti, mlada Astrid je naslijedila majčin dar, što će je samo približiti majci za koju je mislila da je obična prevarantkinja. Naravno, u cijelu priču se oključuje poltergejst sa uvrnutim smislom za humor Beetlejuice (Michael Keaton), koji će ih voditi kroz sumoran i sivo-crnim bojama obojeni zagrobni život, kako bi uspjeli vratiti se natrag u svijet živih.

Šarolika lepeza začudnih i čudnovatih likova popunjava svijet zagrobnog života, dok Burton pred gledatelje donosi nadasve unikatnu filmsku viziju protkanu crnim humorom. Burton se vraća na velika vrata u Hollywood.       

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje 

Prethodna
Borderlands: Šarenilo CGI efekata za lagodno vrijeme u kinu
Sljedeća
7. AJB DOC: Where Olive Trees Weep