Razgovarao: Sead Vegara

Adis Kutkut Billain godinama je pomjerao granice elektronske muzike sa svojim djelima, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, već i na svjestkom nivou, a od brojnih albuma dovoljno je izdvojiti „Extraction“, „Nomad’s Revenge“ i „Lands unbreached“. Billain je proteklih par pandemijskih godina bio angažovan na vlastitom CGI animiranom projektu pod nazivom Fugitive, a premijera istog bila je dobar povod za intervju u kojem objašnjava nastanak, proces rada i inspiraciju za svoj uradak.   

• Vaš prvi film “Fugitive“ nedavno je premijerno prikazan u sarajevskom kinu Meeting Point. Kakvi su utisci sa premijere, te kako je publika prihvatila film?

Dosta sam pozitivno iznenađen reakcijama iz razloga što dosada nismo imali puno domaćeg prostora da pružimo dosta složen naučno-fantastični narativ koji ima elemente misterije i ono što je najbitnije je što niko od ljudi nije upratio trajanje filma. Time nisam ni znao šta da očekujem, tamo gdje se nema puno očekivati. Ali sam se prevario jer je feedback bio prepozitivan do mjere da mnogi ljudi žele više puta da gledaju film.

• Kakav dalje “kino-život“ očekuje Vaš film?

Tri festivala su zainteresovana za naš film, od koja su dva azijska, što bi moglo rezultirati da malko pomjerimo na par sedmica release na digitalnim platformama. To je iznenađenje koje je uslijedilo povodom mnogih koji su samo iz trailera izvukli želju da nas imaju kao učesnike. To znači mnogo, s obzirom na kalibar festivala koje neću još spominjati dok ne potvrdimo sve.

• “Fugitive“ je urađen CGI animacijom i stiže kao proizvod dugogodišnjeg truda i zalaganja. Kada se rodila ideja za film, te kako je tekla realizacija?

Narativ koji prati moja internacionalna izdanja traje kroz nastavke već 12 godina, i nekako se nadograđivala ideja da se proširi priča svako slijedeće izdanje, a da se pritom drži solidnost iste. Od Blockfield, Colossus, Colonize, Extraction, Nomad’s Revenge, Lands unbreached izdanja ova priča je držala pravac i razvila je svoje likove, mjesta i vrijeme radnje u širokom dijapazonu, a time i potpomogla da imamo solidnu platformu za svaki slijedeći korak. Film je postao neizbježan. Realizacija je bila spontana, ali organska jer ono sto sam naučio sa prijateljem Chengom iz Tajvana, a koji je animator i modeler na filmu, je to da smo u svemu razvili svoj način i metode rada, s kojima učimo najefikasnije.

Dovoljno je reći da ja ne znam kineski, a da on ne zna engleski, te da smo dobar dio filma bukvalno crtali jedan drugom i nalazili sredine koje nam omogućavaju totalno nove vrste progresa. Naučiti animaciju i motion capture, storyboard, planove kroz scenarij uopšte nije lako, ali u tom i leži zabava, jer otvara toliko vrata za nove ideje. Rekao bih da smo svi prezadovoljni procesima rada i jako puno smo naučili iz istog.

• “Fugitive“ potpada pod svojevrsni “cyberneuro žanr“. Možete li pobliže objasniti taj koncept?

Cyberneuro je nastavak ideologije cyberpunk žanra, ali sa idejom da povezuje više elemenata, kako vizualno tako i muzički. Cyberneuro žanr se izrodio iz kinematografske potrebe da se muzika intenzivira više u narativnom smislu, pa čak i elementima radio-drame ili dizajna zvuka koji na uvodu trake zvuči kao pravo mjesto dešavanja u domenu naučne-fantastike. Te ideje su veoma spontano išle, ali sam primjetio da je jedva ko nastavio sa tim eksperimentima.

Nakon kraja jedne vrste TV ere, muzika je jako dugo bila isključivo klubska, odnosno okrenula se klubskom smislu i nekom reaktivno ritmičkom načinu. Spotova nije nešto puno bilo van domene pop i business svijeta iste. Svi znamo Daft Punk jer je to oduvijek bio narativni projekt. Upravo to govori koliko je meni cyberneuro dokaz nekog novog projekta i pokreta koji sada pravi na hiljade producenata širom svijeta.

• Riječ je o ostvarenju koje funkcioniše na više razina, kako narativnih, idejnih, tako i estetskih. Osjetna je Vaša fasinacija djelima holivudskog režisera Christophera Nolana. U kolikoj mjeri Vas je Nolan inspirisao svojim radom?

Nolan i ja dijelimo strast prema vremenu. On je imao sreću i karijeru dovoljno da može da se poigrava sa ličnim interesima i dovede ih na nove nivoe. Svaki film mu je bio dosad studija vremena u zavisnosti od nečega. Puni krug, vrijeme po slojevima sna, vrijeme u odnosu na distancu, vrijeme odbrojavanja, vrijeme naprije i nazad... Ja sam sve ovo proučio pažljivo da bih vidio šta se nije uradilo. I nakon godinu sam otkrio ideju vremena kao eha. To je nešto sasvim apstraktno, i nešto što me je uvuklo u svijet kvantne fizike i superpozicije.

Otkriće Gravitacionih valova mi je dalo tlo da se poigravam putovanjem informacije kroz valove, drugim riječima, šta se dešava kada memorija može da odjekuje? Da li je to putovanje kroz vrijeme ili proživljavanje informacije na više mjesta u isto vrijeme, odnosno superpozicija? Ovaj film se bavi upravo time i postavlja ultimativno pitanje zadnjim ljudima na planeti koji su zarobljenici sopstvene tehnologije i koji igrom dovode ljude pred zaključak i mnogo interpretacija.

• Da li bi se “Fugitive“ mogao nazvati bh. pionirskim korakom u SF žanr?

Pa u domeni ovakve naučne-fantastike možda i možemo, ali mi nikad nije bio cilj da zabijam zastave na osvojenim vrhovima, već da prenoćim i idem ka slijedećem vrhu sa sve više prijatelja.

• Ekipa iza filma je poprilično velika. Koga možete izdvojiti od onih koji su najviše doprinijeli projektu, tj. ko je sve učestvovao u realizaciji?

Stvarno je teško izdvojiti ljude, jer svi su bili karike lanca koji drži početak i kraj. Film ne bi postojao bez animatora Chenga Weizhija koji je odlučio da zakorači na ovo putovanje sa mnom. Ljudi poput Marka Gačnika koji je nacrtao i docrtao ideje i oblikovao storyboard. Geordie Third iz Škotske koji je napravio prejake elemente i modele robota. Ehlimana Međić koja je držala sve ljude na okupu. Symphony koji nas je podržao i vjerovao u naše ambicije i našu timsku moć.

• Što se tiče Vašeg rada na svjetskoj filmskoj sceni, prevashodno Hollywoodu, možete se pohvaliti na saradnji na dva blockbustera “Pacific Rim 2“ i “Hunter Killer“. Kako ste došli u poziciju da radite na velikim holivudskim projektima?

Dosta ljudi su mi došli preko preporuka. A neke stvari su došle od strana ljudi koji su pratili moje ranije radove i eksperimente. Par tih me je i kontaktiralo iz Amerike oko ovih filmova gdje sam bukvalno imao odriješene ruke da brišem dijelove traka i šaljem nazad svoje prijedloge od kojih su mnogi prošli na oba ova filma. Bilo je jos nekih radova, ali neke stvari radimo pod NDA. Sjećam se da su me imali na piku originalno za “Transformerse“ isto. Moje tumačenje je da imam neki potpis koji im dosta odgovara u potrazi za novim vrstama zvukova.

• Elektronska muzika, film, CGI animacija... Šta još možemo u budućnosti očekivati od Adisa Kutkuta Billaina?

Mislim da sam uzeo zalet, taj zalet je malo sporiji za ljude poput mene na domaćim prostorima, ali ne namjeravam da stanem u slijedećim koracima iz razloga što svaki sljedeći korak posjedujemo mnogo više znanja za mnogo veće korake, i smatram da je u čar života spasiti ličnu maštu od potpunog nestanka, i istu dijeliti sa čovječanstvom.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans