Novi film Melisse McCarthy The Boss (Šefica) je komedija koja je u vikendu otvaranja na američkom box officeu nadmašila Batman v Superman: Dawn of Justice sa 23,5 miliona dolara prometa. Film trenutno igra u bh kinima. McCarthy u filmu glumi ženu koja gubi svu moć koju je imala kao direktorica firme i po izlasku iz zatvora pokušava da se ponovo vrati na staze stare slave. Njenu asistenticu Clair portretira Kristen Bell koja je u intervjuu povodom filma progovrila o saradnji sa Melissom McCarthy, porodici, glumi...

Na neki način imate ludu šeficu u ovome. Ne možete se nje otarasiti, čak i kada ode u zatvor. Da li ste ikada radili za nekoga za koga ste pomislili, znate već...

Da je takav mangup ?

Da.

O. Ne, to je smiješno. Nisam imala loše šefove, a i da kojim slučajem jesam, izblijedila sam ih iz svog sjećanja, da kucnem u drvo, ali ne znam da li sam imala loše šefove.

Kako biste se nosili s nekim kao što je ona?

Ja sam neko ko ne voli konfrontacije. Samo sam hvalisava, jer u stvarnom životu, ako me uvrijediš, vjerovatno ću te samo ignorisati. Kada uvrijediš moje prijatelje, tada reagujem. Dakle, vjerovatno bih se nosila s tim jedno određeno vrijeme, ali mislim da bi se nosila s tim na sličan način kao i Claire,  u smislu da bih to trpila dugo vremena, a onda dosegla svoj limit. Mislim da je to prilično uobičajeno, znate, da pokušate dati nekom beneficiju da ima pravo sumnjati jer veoma često vrlo uspješni poslovni ljudi imaju veliki ego. To na neki način dolazi zajedno s tim poslom.

Provodite mnogo vremena u ovom filmu igrajući ulogu jako stroge, zabrinute mame što je skroz suprotno nečuvenom karakteru Melisse. Dakle, na kojoj strani duhovitog novčića više volite da igrate – energičnog čudaka ili potpuno normalni tip osobe?

Obožavam igrati energične čudake, ali moj energični čudak nije tako smiješan kao Melissin energični čudak. Dakle, zavisi od situacije. Mislim da u komediji trebate neke određene stvari da bi recept bio uspješan. Ne možete imati savršenstvo jer čar komedije i jeste u nesavršenstvu i u greškama. Uvijek vam treba neko strog. Još uvijek sam dio šale dok sam stroga. Ne razlikujem nužno jedno od drugog. Uživam u oboma. Uživam biti stroga naročito u odnosu na Melissu  jer je ona takav komedijski genije i tako je lijepo posmatrati je kako radi i biti u njenoj blizini.

Da li si ikada imala mentora, nadam se nekog boljeg od Michelle Darnell, ili si bila nekome mentor?

Ne znam da sam ikome  aktivno bila mentor, ali pokušavam da živim život na koji sam ponosna i koji bih mogla braniti pred sudom. Pokušavam donositi razumne odluke s poštovanjem čak i ako idu protiv struje, i imala sam puno mentora u svom životu, više od jedne osobe. Imala sam puno ljudi od kojih sam učila. Sretna sam što znam puno ljudi koji su se prilagodili okolnostima, koji su bili fleksibilni u odnosu na svoju okolinu. Mislim da je moja najvažnija životna lekcija danas biti fleksibilan i mijenjati se po potrebi.

Što se tiče Melisse, ima toliko scena u filmu  gdje ti moraš samo da stojiš tu i primaš lekciju, dok je ona bjesnjela, na sreću nas u publici. Kada ti je bilo najteže zadržati ozbiljan izraz lica?

Prije svega, slušala bih lekciju od Melisse bilo gdje i bilo kada, do kraja. Toliko volim tu ženu. Najteže mi je bilo zadržati ozbiljan izraz lica na sceni sa izbjeljivanjem zubi. Jedna njena prijateljica joj je pokazala sliku dok joj rade izbjeljivanje zubi, vidjela je tu spravu i pošto je briljantna komičarka, zavela je to pod `nešto što mora iskoristiti jednog dana`. Zapamtila je to, napisala scenu i stavila je tu spravu u svoja usta. Imala je to u ustima skoro dva sata. Ne znam kako je to nije otupjelo. Ja sam morala svoje rečenice izreći na par centimetara od njenog lica, a to je tako smiješno, da buljite u nečija usta i niz njihov grlo – naročito uzevši u obzir dinamiku scene kakva jeste, gdje ona većinom razgovara s Titom, a oni ismijavaju mene dok pokušavam rukovati sa spravom za izbjeljivanje zubi. Tad je definitivno bilo najteže zadržati ozbiljni izraz lica. Također kada je improvizovala u toj sceni, nisam znala šta govori jer je to zvučalo tako smušeno. Predpostavila sam da je bilo smiješno. Gotovo sve što ona kaže jeste. Grizla sam unutrašnji dio svojih obraza, dok smo snimali većinu tih scena, pokušavajući ne uništiti je.

Komedija je nažalost žanr koji je naklonjen muškarcima. Da li misliš, da se Hollywood počinje mijenjati gdje želi vidjeti žene u ovim pametnim, jakim i duhovitim ulogama kao što su Michelle i Claire?

Da i možda sam optimista i previše naivna i vidim ono što želim vidjeti. Mislim da to nije nužno više klub muškaraca. Mislim da su ljudi kao Tina Fey i Amy Poehler, Julia Dreyfus, Melissa McCarthy, Amy Schumer i Sarah Silverman, mislim da su te žene promijenile igru i lično mogu nabrojati više uspješnih, poduzetničkih komičarki nego li komičara. Mislim da nas je stigma sprječavala i da je tako bilo dugi niz godina, ali mislim da su se okolnosti promijenile.

Ljudi poput tebe koji uspiju u umjetnosti nemaju uvijek uspjeha u običnim poslovima. Kakvo je bilo tvoje iskustvo u običnim svjetskim poslovima u kojima si se okušala? Da li si bila posebno dobra u nečemu, ili je za tebe sve bio izazov?

Nisam kreativna niti talentovana dovoljno da bi bila čudak stručnjak u svakodnevnom životu. Ja sam poprilično normalna. Bila sam poprilično dobra i prosječna i možda čak i iznad prosjeka na svakom random mjestu na kojem sam bila jer sam ja dobra u poštovanju pravila. To je razlog zbog kojeg se ja dobro snalazim u glumi, jer primam upute za življenje tako dobro, kao što uvijek jesam. Ne osporavam tako lako sistem osim ako ne osjećam da bih trebala. Neki ljudi su jednostavno napravljeni takvima. I moj muž je takav. On osporava sistem bez obzira koja su pravila, ali ja pratim pravila kako bi stvar napravila kako treba. Radila sam u slastičarnoj, u J. Crew neko vrijeme, French Connection također, I radila sam u Soho kratko, dok sam bila na fakultetu. Uvijek sam dobro radila. Bila sam vrlo dobra, prosječna zaposlenica. Nikada nisam bila najbolja prodavačica, ali ako su ljudi željeli ući i kupiti odjeću, onda i mogu kupiti odjeću. Nisam pokušavala prodati im je. Ako oni izađu jer im je iznos previsok, onda sam ja kriva.

Koliko si kolačića pojela tokom snimanja? Da li želiš ikada više vidjeti tanjir browniesa?

Obavezala sam se sama sebi da neću više nikada pojesti niti jedan kolačić. Probala sam jedan i bili su odlični. Bili su privlačni prvih sedam dana i onda drugog mjeseca kada smo koristili isti tanjir kolačića iz frižidera, bilo mi je dosta. Još uvijek su lijepo mirisali, ali nisam mogla više. Bilo je to kao brownies predoziranje. Onda smo prešli na one plastične kada smo se morala međusobno gađati, a oni su morali bili izdržljiviji. Draži su mi oni.

Ti si majka dvoje djece i imaš muža. Možeš li da se zamisliš kao samohrana majka?

Mogu li to zamisliti? Mogu pokušati. Da li mislim da moja mašta može doseći i blizu ono sa čim se sve samohrane majke suočavaju? Vjerovatno ne, jer imam sreće da imam muža koji uvijek želi biti od pomoći. Moja mama je bila samohrana majka, i u mojim zrelijim godinama kao odrasloj, dijelila je samnom mnoge teškoće koje je osjećala i borbe kroz koje je prošla. Znam da je odgoj djece težak i ima prednosti i mane, ali je veoma, veoma, veoma teško. Mogu zamisliti da raditi to sam, nije uvijek zabavno. Odajem veliku počast samohranim mamama i očevima, da budem iskrena. Mislim da postoji razlog zašto kažu da je potrebno selo da se odgoji dijete. Ne znam kako bih uspjela bez sistema koji me podržava. Mislim da su samohrane mamei samohrani očevi super heroji.

Da li si ikada bila u izviđačima za djevojčice i prodavala kolačiće u svom djetinjstvu?

Bila sam pčelica. Mislim da sam odustala prije Izviđača za djevojčice, ali bila sam pčelica određeni broj godina. Tako da, jesam. I bilo je odlično. Voljela sam svoje pčelice. Zvali su nas  Brownies i to je bilo jako privlačno. Bilo je i jako zabavno. Idete na kampovanje i imate priliku biti sa svojim prijateljicama. Bila sam previše niska da bih trenirala dosta sportova, tako da je to bila odlična vannastavna aktivnost. Išla sam u školu u koju su išli i dječaci i djevojčice, ali mislim da postoje određeni slučajevi i kritični momenti kada je dobro razdvojiti dječake i djevojčice jer stvara sigurnije okruženje, naročito kada ste mladi adolescenti i kada ima dosta tema o kojima se ne osjećate ugodno da pričate pred drugim spolom. Tako da te grupe mogu biti jako zdrava okruženja. Mislim, moje jeste.

Melissin karakter je jako samouvjeren i snažan. Kao majka dvije male djevojčice, šta mislite koje su to najvažnije osobine koje roditelj treba imati, ili važne stvari koje roditelji treba da rade kako bi odgojili snažne mlade žene?

Ono što učim kao mama jeste da su oba moja djeteta različita. Tako da ne mislim da postoji jedan univerzalan savjet koji odgovara svima. Mislim da su neka djeca rođena sa visokim samopouzdanjem, a neka djeca nisu. Neka djeca su po rođenju otvorena. Neka djeca su rođeni introverti. Stoga, mislim da je najvažnije prilagoditi savjet vašem djetetu. Uradite sve što vašem djetetu treba kako bi ono procvjetalo. Ono što pokušavam sa svojim djevojčicama jeste potaknuti ih da budu jedinstvene, da pronađu ono što ih čini unikatnim, i želim da znaju da su jedinstvene, nezamjenjive. Ali ako se izgube u masi, odmah ste jedan od milion. Dakle, pronaći ono što vas čini posebnim... puno je zabavnije ići kroz život na taj način, bez obzira šta to bilo, jer ne želim reći šta je dobro, šta loše. Možda će jedno od moje djece činiti super sretnim da budu introvertan pisac ili budu izrađivale nakit, a onda možda ono drugo bude usrećilo ako bude plesala na sceni pred milionima ljudi. Stvarno mislim da sve zavisi.

Čini se kao da je tvoj lik često zlostavljan. Da li misliš da je moguće oprostiti nasilniku i biti gostoljubiv? Može li nasilnik da se promijeni?

Naravno, mislim da povrijeđeni ljudi povređuju druge ljude. Mislim da je to krug koji nikada ne prestaje. Mi kao ljudi smo veoma obrambeni, ali mislim da gotovo svi zaslužuju oprost, naročito ako su se njihove namjere promijenile. Ne podržavam nasilje niti u najmanjoj mjeri, ali definitivno mislim da je oprost jedna od najvažnijih stvari i jedan od najvećih poklona koje možete dati bilo kome na planeti. Mislim da preobraćeni nasilnik uvijek zaslužuje oprost.

Kako balansiraš između roditelja koji nadzire djecu stalno i roditelja koji djeci dozvoljava slobode? Da li je teško pustiti ih? I tvoja djeca su još uvijek mala, ali kada dosegnu godine tvoje kćerke u filmu, kako misliš da će biti?

Pa, 50% je to moj instinkt kao mame i 50 % stvari koje sam pročitala. Pročitala sam dosta stvari s kojima se ne slažem i pročitala sam dosta knjiga koje su mi se svidjele o obrnutim efektima roditelja koji stalno nadzire djecu I kako to može ugušiti njihov dječiji duh. Mislim da vasa djeca mogu imati beskonačno puno prijatelja, ali imaju samo dva roditelja, pa tako koliko god za mene bilo važno biti njihov prijatelj, također je važno biti i njihova mama. Podstičem ih da donose odluke same za sebe, a ne govorim im što treba da urade. Mislim da ljudski duh raste kada sami pronađete svoj put ili kada sami birate rješenje za sebe, za razliku od serviranog rješenja. Onda stvarno niste iskusili niti jedno niti drugo, ali želim da moje djevojčice ponekad padnu i neuspiju, želim da znaju kako se osjećaju kod neuspjeha i želim da znaju kako se osjeti uspjeh.

Već si nam rekla da nisi veliki ljubitelj browniesa, ali postoji li u tvojoj kući neka posebna slastica, kolač ili bilo šta?

Pa, ne jedemo mnogo šećera u mojoj kući jer su djeca luda za šećerom i ja ne želim da se nosim s tim. I ja sam luda za šećerom i moj muž također, pa se svi pokušavamo klonuti ga se, koliko god on ukusan bio. Često pečem muffinse od tikvica, tužno, ali istinito, muffinsi od tikvica su moj ključ za pregovaranje s obje djevojčice. One su valuta našeg domaćinstva. Osjećam se dobro zbog toga jer stavljam u njih neko povrće. Tu je smeđi šećer u njima, ukusni su, i to je način kako ih natjeram da se obuku ujutro. Tako ih tjeram na saradnju jer je to odlična nagrada, a one uvijek traže muffinse od tikvica. To je poprilično dobar trik.