Piše: Sead Vegara
Postoje reditelji koji kao da uvijek snimaju filmove sa kojima pretenduju na najveće priznanje u svijetu filma, popularnog Oscara. Opet, ti isti reditelji su znali isto tako praviti i filmove u kojima su mogle uživati široke narodne mase, umjesto što snimaju filmove za nagrade. To je tako dobro okarakterisao Quentin Tarantino u svom scenariju prvijencu Prava romansa (True Romance) ispisujući dijalog između protagoniste Clarencea (Christian Slater) i sporednog lika, filmskog producneta Leea Donowitza (Saul Rubinek): „Svi ti producenti snimaju negledljive filmove po nečitljivim knjigama. Sve su to iste gerijatrijske gluposti...“ Naravno, Tarantino sada sam sebi skače u usta jer on i snima kako bi priskrbio to tako traženo i potrebno priznanje od struke, a već ga uveliko ima od gledatelja. Mislim prvenstvno na Oscara za režiju, dok kod kuće ima dva za originalni scenarij. (Posljednjih godina njegovi filmovi imaju premijeru krajem godine da bi ispunili kvotu za Oscare.) Na stranu da je Tarantino iskusan filmski pripovjedač koji koristi pokretne slike da bi dočarao samo njemu svojstvene priče koje ipak imaju široku publiku. Tarantino je autor u svakom filmskom pogledu, ma šta neki smatrali. Još jedan reditelj koji toliko žudno želi priznanje od struke, iako ga je dobio već tri puta, jeste Steven Spielberg. Spielbergu valjda više ništa drugo ne igra ulogu već samo da mu film bude nominovan za Oscara. A tako će biti i sa najnovijim filmom Most špijuna (Bridge of Spies), koji gle čuda, kao i gotovo svaki film koji pohodi Oscare, crpi inspiraciju iz stvarnih događaja.
Most špijuna; režija: Steven Spielberg; uloge: Tom Hanks, Mark Rylance, Amy Ryan, Alan Alda; 2015.
IMDb rejting: 8.0/10
Rotten Toamtoes rejting: 91%
Riječ je o slučaju koji se desio u jeku hladnog rata kada su Amerikanci uhapsili ruskog špijuna Rudolfa Abela (Mark Rylance), osudili ga i zamalo pogubili da njegov advokat James Donovan (Tom Hanks) nije uspio ubijediti sudiju da smrtnu kaznu preinači u zatvorsku, što je poslije rezultiralo adutom Amerikanaca u razmjeni sa Rusima koji su oborili njihovog pilota špijunskog U-2 aviona. To bi u biti bio sinopsis filma u jednoj prosto proširenoj rečenici iz koje se očitava kostur priče bez odavanja njenih dobro skrojenih dijelova kojima Spielberg kao reditelj znalački orkestrira. Spielberg možda i nije autor u tom kompletnom filmskom pogledu (ne piše svoje scenarije, već režira tuđe), ali svakako ima prepoznatljiv rediteljski pečat. Osjeti se to po spilbergovski preciznoj režiji, u kojoj je svaki detalj razrađen, opravdan i ima sebi svrhu, pokretima kamere koji odražavaju jasnu rediteljsku viziju, radu sa glumcima, i pristupu prema predlošku – scenariju za film, gdje je ono što treba istaći naglašeno, i na kraju samoj tematici koja je gotovo pa uvijek pro-američka. Ima tu nešto na samom početku što podsjeća na rad velikana filmskog platna Alfreda Hitchcocka, a opet sve je satkano u scenariju koji je djelo Matta Charmana i dvojice najoriginalnijih američkih filmadžija, braće Joela i Ethana Coena.
Koliko god u svojim filmovima bratski dvojac imao svojevrstan odmak od Amerike i američkog u smislu da baš i ne podržavaju i nekad nisu pro-USA, toliko se njihovog udjela vidi u ispisanom liku ruskog špijuna Abela kojeg je portretirao Mark Rylance na način da je gotovo pa ne progovarajući, gestama i mimikom uspio stvoriti lik za čiju interpretaciju zaslužuje ni manje ni više nego samog Oscara za sporednog glumca. Ali, to je malo vjerovatno da će se desiti. Mada se nikad ne zna. Zaista se u njemu očituje tipični koenovski karakter. Tom Hanks kao „all American hero“ ili sveamerički heroj, glumac koji četvrti put sarađuje sa Spielbergom (Saving Private Ryan, Catch Me If You Can, Terminal i najnoviji Bridge of Spies) svojoj ulozi je pristupio na njemu svojstven način učitvajući od svog glumačkog umijeća u lik advokata Donovana toliko toga da osjetite iskrenu povezanost, simpatiju i zabrinutost za njega. Vjerovatno vas podsjeti na lik Atticusa Fincha, advokata koji je također sve stavio na kocku braneći crnca na američkom jugu, u filmskoj adaptaciji književnog djela Harper Lee „Ubiti pticu rugalicu“. Ima tu još dosta sporednih likova s obzirom na obim priče, od kojih je svaki glumac svojom interpretacijom pridonio potpunom ugođaju. Amerikanci su Amerikanci, ljuti i ogorčeni na svog sunarodnjaka koji brani ruskog špijuna; Rusi u jednu ruku samozatajni, a u drugu gordi. Još nešto čemu se mora odati priznanje jeste rad direktora fotografije Janusza Kaminskog, Spielbergovog stalnog saradnika, koji je uspio u oku kamere uhvatiti savršeno rekreirano hladno-ratovsko ozračje. Na kraju, film Most špijuna očekuje veliki broj nominacija, a Spielberg može snimati kojekakve ratne epopeje (Spašavanje vojnika Ryana), filmove o holokaustu (Schindlerova lista), veličati američku naciju (Lincoln) ili ''ozbiljne'' filmove poput Municha, ali će uvijek i zauvijek ostati upamćen kao reditelj koji je svijetu podario takve pop-klasike kao što su Ralje, E.T. i trilogija o Indiani Jonesu.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
