Piše: Marinela Domančić
U mnogim postkomunističkim zemljama suočavanje sa prošlošću i iznošenje na danju svjetlost dobro prikrivanih tajni još uvijek je bolna tema. Stoga ne čudi da su se Mina Mileva i Vesela Kazakova našle u nezavidnoj situaciji čim je film Čika Toni, tri budale i tajna služba počeo dobijati ne samo pozitivne kritike u filmskom svijetu nego i sjajnu potporu gledatelja. Čika Toni iz naslova zapravo je Toni Trajanov, vrsni bugarski animator koji je istinski mozak svih animiranih filmova koje je napravio navodno skupa sa Doniom Donevim. Zapravo se radi o filmovima koji su gotovo potpuno djelo Trajanova iako su sve zasluge i, osobito, sva međunarodna slava, pripisane ljubimcu komunističkog režima, karikaturisti Donevu. Sa nevjerojatnom strašću Trajanov je danju obavljao što je morao – pravio filmove po narudžbi i zadatku – a noću tvrdoglavo radio na svojim materijalima vjerujući da će mu jednom biti dopušteno da bude jedini i kompletan autor vlastitog filma. Avaj, tajna služba ne samo da mu to nije dopustila nego ga je ostavila bez posla pa je izuzetni umjetnik tri godine proveo radeći kao građevinski radnik, trpeći ne samo poniženja nesuđenih kolega nego čak i opasnost po život na betonskom kosturu japanskog hotela. Veći se dio života nije smio ni služiti svojim pravim imenom (Tony) jer je tajnoj službi izgledalo previše „stranjski“ pa je uglavnom potpisan kao Anton.
Čika Toni, tri budale i tajna služba; režija: Mina Mileva, Vesela Kazakova, 2014.
IMDb rejting: 6.3/10
Sudbina je htjela da jadničak ne dočeka ni premijeru filma simljenog o njemu. Preminuo je 25.02.2013. Razlog više da njegova studentica i velika obožavateljica Mina Mileva istraje u završavanju i prikazivanju vrijednog dokumenta. Impozantna je količina korištene arhivske građe, nešto iz državnih ustanova ali mnogo više iz privatne čika Tonijeve zbirke koju je brižljivo čuvao kao dragocjenost na tavanu, uredno složenu u velikim kutijama čiji je sadržaj znao napamet. Osobna arhiva je kombinirana sa intervjuima sa filmskim radnicima i studentima, snimcima predavanja koja je Trajanov držao oduševljenim mladim ljudima, dokumentarnim snimcima iz šezdesetih i sedamdesetih godina i dijelovima animiranih filmova u njihovoj finalnoj verziji. Ovo je dug jednom osujećenom umjetniku koji za života nije doživio zasluženo priznanje.
