Piše: Duško Dimitrovski
Jedna od izuzetno afirmisanih međunarodnih manifestacija sedme umjetnosti na našem kontinentu, Festival Crossing Europe u Linzu, završena je sa svojim dvadesetim izdanjem.
Jubilarni 20. filmski festival Crossing Europe 2023. u Linzu je u prvi plan stavio vrijedna ostvarenja, sa konotacijom na realnosti koja se doima gotovo kao fikcija i obratno. Za najbolji film Festivala proglašen je Leb i sol poljskog sineaste Damiana Kocura, a sa specijalnom nagradom u selekciji Local Artist nagrađena je austrijsko-njemačka koprodukcija De Facto, naše sineastice Selme Doborac.
Naime, filmski festival Crossing Europe 2023. održan je od 26. aprila do 1. maja i na njemu je prikazano preko 100 igranih, dokumentarnih i animiranih, odnosno dugometražnih, srednje i kratkometražnih filmova iz 40 evropskih zemalja. Ovogodišnji Festival je protekao u znaku dominacije vrijednih dokumentarnih i avangardnih filmova, a najbolji film Festivala, Leb i sol mladog poljskog reditelja Damiana Kocura znalački isprepliće dokumentarno i igrano.
Riječ je o svojevrsnoj sagi o mladom pijansti, koji dolazi na odmor u malo mjesto u poljskoj provinciji. Tu zajedno sa svojim bratom i njegovim prijateljima, provodi vrijeme u ljenčarenju u prodavnici kebaba, inače omiljenom sastajalištu tamošnje omladine. Uz neograničenu konzumaciju alkohola i mladalačku neozbiljnost dolazi do prepirke i rasističkih istupa te grupe prema dvojici namještenika arapskog porijekla, što sve okončava nadsve tragičnim smrtonosnim ishodom za jednog od njih.
Sa glumcima debitantima, iako je igrano, Leb i sol se više doima kao dokumentarno ostvarenje i nadsve je kreativno eksponirana psihološki iznijansirana storija o fenomenu rasizma i nacionalizama, kao krajnje neljudskim manifestacijama negativne i netačne percepcije stvarnosti.
Potpuno avangardno ostvarenje, koje ispituje mogućnosti vizuelnog jezika uopšte, sa punim opravdanjem je nagrađen u selekciji Local Artists, film De Facto, rađen u austrijsko-njemačkoj koprodukciji, autorice Selme Doborac, multimedijalne umjetnice našeg porijekla. U ovom filmu u dugim monolozima, zapravo recitacijama dvoje glumaca, ekspliciraju se neki savremeni društveni konflikti. Bez direktnog označavanja konteksta, De Facto govori o oslobađanju od (ne)ljudskih bezdana, kroz bezkompromisni vizuelni literarno-filozofski jezik.
Među nagrađenima na Festivalu je također film iz našeg regiona – ostvarenje mladog hrvatskog reditelja Juraja Lerotića, Sigurno mjesto, kao dobitnik nagrade, pod nazivom Crossing Europe Audience Award – Best Fiction Film, a također je bio nagrađen i Zlatnom arenom na proslogodišnjem Pula Film Festivalu, te Srcem Sarajeva na 28. SFF-u.
Na programu Evropska filmska panorama vidjeli smo i već višestruko nagrađivani makedonski film Najsretniji čovjek na svijetu rediteljice Teone Strugar Mitevske i scenaristice Elme Tataragić, kao i film Murina hrvatske rediteljice Antoanete Alamat Kusijanović, koji je vidjela i publika prošlogodišnjeg 28. Sarajevo Film Festivala.
Posebnu pažnju gledalačkog auditorija izazvao je i dugometražni dokumentarni film Cine- Guerrilas: Scenes from the Labudovic Reels, koji je režirala poznata dokumentaristkinja sa naših prostora, Mila Turajlić, u koprodukciji Srbije, Hrvatske i Francuske. Ovaj dokumentarac razotkriva malo poznatu činjenicu da je predsjednik Tito kamermana “Filmskih novosti“ Stevana Labudovića poslao 1959. u Alžir, da snima borbu te zemlje za oslobađanje iz francuskog kolonijalnog jarma. U tragikomičnom narativu, rediteljica na duboko ljudski način tka sagu o bivšem partizanu, koji je nastojao da vizuelno ovjekovječi alžirski oslobodilački rat, koji je trijumfovao proglašenjem nezavisnosti te zemlje, 1962. godine, i to uz obilje dokumentarnog materijala i nadsve životno svjedočenje Stevana Labudovića, koji je nedavno preminuo, pa mu je ovaj film i svojevrsan In Memoriam.
Na kraju osvrta na Crossing Europe 2023. možemo se složiti sa konstatacijom direktorskog tandema Festivala, Sabinom Gebetsroither i Katharinom Riedler, da je ova filmska smotra od samih početaka bila i ostala u skladu sa motivom: “Europe, we need to talk“.
