Piše: Sead Vegara
Obično su priče o porijeklu (origin story) u biti pokušaj prebacivanja pažnje na glavnog negativca/ku, koji po mišljenju inih holivudskih producenata imaju potencijala za sopstveni film. Raspreda se tu od bukvalno od rođenja, prvog proizvedenog pokreta i zvuka, da bi se priča nastavila sa djetinjstvom i kasnije sa događajem koji će (obično) imati veliki utjecaj na dalju budućnost lika. To sve opisano, dešava se u današnjoj holivudskoj tvornici snova gotovo konstantno, jer glavešine studija nevjerovatno „lako padaju“ na tzv. reboot, koji će im onda priskrbiti, ako se film pokaže uspješnim, potencijalnu franšizu iz koje će poslije proisteći i originalna priča, te nastavci. Mnogo njih. Tri najmanje.
Cruella; režija: Craig Gillespie; uloge: Emma Stone, Emma Thomspon, Paul Walter Hauser, Joel Fry, Mark Strong; 2021.
IMDb rejting: 6.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%
Filmski studio Disney u tome svakako prednjači, zajedno sa stripovsko-kinematografskim univerzumom Marvela, koji je pod njihovim skutima, ali i LucasFilmom čija ostavština filmskog univerzuma Ratova zvijezda također ima iste predispozicije, bezbrojne origin priče. Sad, Disney kao jedan od najjačih holivudskih igrača počeo je najranije sa tom formulom, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća upravo sa pokušajem da svoj katalog animiranih uspješnica pretvori u ono što će godinama kasnije postati novo moderno: igrani remakeovi originalnih animiranih uspješnica.
Godine 1996. Stephen Herek će za Disney prema scenariju legendarnog Johna Hughesa (The Breakfast Club, 1985) adaptirati animirani The One Hundred and One Dalmatians (101 dalmatinac, 1961) u igrani film sa Glenn Close kao negativkom Cruellom DeVil. Uslijedit će i neuspješni nastavak (2000), ali će u Disneyju kasnije doći na svoje: dva dijela filma Maleficent kao igrane adaptacije bajke o „Uspavanoj ljepotici“ sa modernim prizvukom, pa onda Alice in Wonderland, The Jungle Book, Lion King, Aladdin...
I, sada u Disneyju izvlače „kec iz rukava“, angažiraju troje ljudi da bi na osnovu romana „101 dalmatinac“ Dodia Smitha, napravili prequel – priču o porijeklu njegove negativke Cruelle DeVil. Na osnovu priče trojca Aline Brosh McKenna (The Devil Wears Prada), Kelly Marcel (Saving Mr. Banks) i Stevea Zissisa (The Front Runner), dvoje scenarista, Dana Fox (Couple’s Retreat) i Tony McNamara (The Favourite), skrojili su scenarij sa savršeno stilskim dijalozima i replikama, koji će u pokretne slike pretočiti australijski reditelj Craig Gillespie (I, Tonya; 2017).
Radnjom smješten u London sedamdesetih, na vrhuncu punk-rock revolucije, nakon što postavi osnove u ranijim godinama sa opisanim djetinjstvom male Estelle i ključnim događajem – pogibijom njene majke (Emily Beecham), njenim stasavanjem kao spretnog lopova u saradnji sa dječacima Jasperom i Horaceom, reditelj Gillespie ponudit će nevjerovatno mnogo kada Estella (Emma Stone) odluči uzeti sudbinu u svoje ruke. Jasper (Joel Fry) i Horace (Paul Walter Hauser) tako će podrediti sve Estelli koja će, nakon što počne raditi za Barunicu (Emma Thomspon) kao modna dizajnerica, otkriti svoju davno zatomljenu stranu i pretvoriti se u Cruellu.
Za dokazivanje maštovitosti produkcijskog tima, kostimografa, scenografa i muzičkog urednika, te glumačkih bravura i jedne i druge Emme, Cruella će ostati zapamćena kao jedan od najuspjelijih filmova koji pričaju priču o postanku neke (Disneyjeve) negativke.
