Piše: Sead Vegara

Oproštaj Clinta Eastwooda od karijere ispred kamere nije mogao biti bolji od ovoga. Cry Macho (2021) istinski je Eastwoodov glumački labuđi pjev, iako se činilo da nakon filma The Mule (Mula, 2018) više neće stati pred kamere. Ipak, tri godine poslije, nakon još jednog rediteljskog uratka, Richard Jewell (2019), u 2021, uplovivši u vijek života, Clint (1930) režira i glumi. U 91. godini Eastwood je glumački angažiraniji nego neki od njegovih mlađih kolega. Ipak, godine se itekako osjete na licu i samoj Clintovoj pojavi. Ispočetka vam može djelovati kako je glumac/reditelj odviše star da nosi film na svojm plećima, ali nakon početnih dvadesetak minuta jednostavno prihvatate njegov glumački performans i uživate u svakoj njegovoj minuti. Iako ima godina za dedu i iako se tako i nosi, Clint ostavlja dojam „čvrstog dedice“.

Cry Macho; režija: Clint Eastwood; uloge: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Eduardo Minett; 2021.

IMDb rejting: 6.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 52%

Moglo bi se reći da je njegov portret Mikea Miloa, nekada slavnog rodeo igrača i kauboja, svojevrsna sinteza svih do sada Eastwoodovih odigranih uloga. Od ikoničnog „Čovjeka bez imena“ iz trilogije Leoneovih spaghetti westerna (Za šaku dolara, 1964, Za dolar više, 1965. i Dobar, loš, zao, 1966.), preko prepoznatljivog portreta Prljavog Harryja (1971), komičnih dionica u Čovjeku iz San Fernanda (1978), Vojničini (1986), do onih uloga kojima je pokazao svoju romatičarsku i dramsku stranu (Mostovi okruga Madison, 1995, Djevojka od milion dolara, 2004).

Clintov Mike Milo na sebe uzima obavezu da krene iz Teksasa putem Meksika kako bi sina svog nekadašnjeg poslodavca i prijatelja vratio pod očeve skute, daleko od majke koja ga teroriše. Sina Rafaela (Eduardo Minetti) Milo pronalazi u barakama u borbi sa pijetlovima, gdje se mladac sa svojim pobjedničkm horozom Machom, skriva od policije. Nakon malo ubjeđivanja i malo više obećavanja o prosperitetnoj budućnosti sa svojim ocem, Rafo odlučuje da krene sa Milom. Rafina majka baš i ne djeli takav stav, te Milo bježi glavom bez obzira samo da bi, nakon što odmakne daleko od Mexico Cityja, shvatio da je Rafo cijelo vrijeme bio sakriven u njegovim kolima. Od tada počinje svojevrsni road movie u kojem dvojac Milo i Rafo, plus pobjednički pijetao Macho, prolaze kroz meksičke gradiće sve do granice, upoznavajući jedan drugog, na koncu zbliživši se i sprijateljivši.

Zanimljiva činjenica vazana za scenarij filma Cry Macho, jeste ta da je napisan prvobitno pod nazivom Macho iz pera spisatelja N. Richarda Nasha još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, te nakon mnoštva odbijenica prerađen u knjigu nazvanu „Cry Macho“. Scenarista Nick Schenk, koji je sarađivao sa Eastwoodom još na filmovima Grand Torino (2008) i The Mule, doradio je originalni predložak, te dijeli zasluge za scenarij sa sada već pokojnim Nashom. Ono što se može reći za Eastwooda jeste da iako zna zastraniti zamišljeno propagandno idealističkim ostvarenjima, poput Američkog snajpera i(li) 15:17 za Pariz ipak posjeduje potrebne predispozicije, znanje, snagu, alat, (godine rada to dokazuju) da stvori kvalitetan film kakav je upravo Cry Macho.