Piše: Sead Vegara

U ovogodišnjoj eksperimentalnoj selekciji 4. AJB DOC-a pod nazivom SmartDoc, koja je u biti nastavak prošlogodišnjeg treninga „Kako snimiti dokumentarni film pametnim telefonom“, izdvojili smo dokumentarni uradak Do slobode mladog sarajevskog glumca Jasenka Pašića. Riječ je o ostvarenju u kojem je ispričana priča porodice Lepić iz bosanskog gradića Novi Šeher. „Na početku rata u Bosni, Hrvati i Bošnjaci borili su se zajedno protiv Srba. Hrvati su izdali Bošnjake i etnički očistili grad“, stoji u opisu filma. Članovi porodice Lepić, majka Suvada, kćeri Almira i Merima na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu bivaju razdvojeni od oca Asima i daidže Hikmeta. Majka i kćeri su odvedene u logor za žene u Žepču, dok su otac i daižda sprovedeni u mostarski Heliodrom.

Film počinje radosnim uspomenama u kojima nekadašnje sestre Lepić, sada udate Merima Lepić-Redžepović i Almira Bradarić, sa sjetom pričaju o djetinjstvu, dok daidža, majka i otac također evociraju sjećanja na prijeratne spokojne dane prepune lijepih dešavanja. Te uspomene su lijepe i brižne, i uhvaćene, u ovom slučaju, u objektivu mobitela, tako da jednostavno sebi možete dočarati slike koje Lepići iznose svojim riječima. Od momenta kad otac Asim pripovijeda kako je zamalo otišao u Sarajevo da pohađa Muzičku školu, do daidže Hikmeta Nere koji se prisjeća skitanja i igranja po šumi, livadama i planinama. Ali, ono što će uslijediti, što je uslijedilo, nisu mogli naslutiti ni u najstrašnijim snovima.

Jasenko Pašić, vokacijom glumac, po prvi put (ili drugi, ako uzmemo u obzir dokumentarac Scream For Me Sarajevo) našao se sa druge strane kamere, tj. objektiva mobilnog telefona, u ulozi reditelja snimajući izjave svakog od članova porodice Lepić, znajući dobro da ih usmjerava u načinu na koji treba da ispričaju svoju priču, strahovito potresnu i na momente nevjerovatnu istinu o torturama koje su prošli. Ono što je očito iz kompletnog filma jeste način na koji Lepići, posebno otac i dajdža, pričaju o fizičkom ponižavanju i psihičkoj torturi, gdje vam na oči izlaze scene nesnosne i nevjerovatne sadržine.

Sami proces nastanka ovog dokumentranog filma snimljenog mobilnim telefonom, reditelj Jasenko Pašić je obrazložio kao prosto nevjerovatno, neponovljivo, nezamislivo iskustvo. Sasvim slučajno, od kolegice glumice Merime Lepić – Redžepović, saznao je za priču njene porodice, te je odlučio snimiti film. Isprva je sve izgledalo kao jednostavan zadatak, ali se tokom pretprodukcije desilo mnogo nesretnih okolnosti, koje su svakim svojim dolaskom na scenu preispitivale samog reditelja: „Da li stvarno treba da ispričam ovu priču?“ Poslije svih otežavajućih okolnosti, nedostatka finansija, saradnika, Jasenko Pašić se odlučuje na hrabar korak i u stilu one man army snima ostvarenje čiji protagonisti su samo djelić ledenog brijega od više od 30.000 ljudi u Bosni i Hercegovini koji su za vrijeme agresije prošli kroz logore.