Piše: Sead Vegara
Američki filmski reditelj Michael Mann jedan je od rijetkih filmaša koji u svom protfoliju nema baš niti jedan slab film. Njegove filmove možemo kategorizirati samo pod etiketama dobar, odličan i izuzetan. Još od dugometražnog igranog prvijenca Thief (Lopov, 1981), preko ostvarenja Manhunter (Lovac na ljude, 1986), L.A. Takedown (1989), The Last of the Mohicans (Posljednji Mohikanac, 1992), Heat (Vrućina, 1995)... biografskog Ali (2001), Collateral (2004), Public Enemies (Državni neprijatelji, 2009)..., Michael Mann se pokazao i dokazao kao majstor filmskog pripovijedanja.
Ferrari; režija: Michael Mann; uloge: Adam Driver, Penélope Cruz, Shailene Woodley, Patrick Dempsey; 2023.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%
Svi pobrojani filmovi, i oni (bez važnog razloga izostavljeni), stoje kao testament njegovog zaista velikog talenta da učini filmsku priču toliko zanimljivom da vam vrijeme provedeno uz Mannov film djeluje (i jeste) dobro utrošeno vrijeme. Možda nećete saznati ništa novo niti pretjerano korisno, ali ćete zato istinski uživati u prilično posebnim pokretnim slikama. Njegov najnoviji film nosi naziv Ferrari (2023) i može se svrstati pod žanr biografskog filma, a etiketirati kao odličan, štaviše izuzetan. Ferrari stiže nakon duge pauze u Mannovom radu, osam godina nakon ostvarenja Blackhat (2015), a da Mann nije sjedio skrštenih ruku u prilog govori i činjenica da je, kreirao, producirao i režirao seriju (pilot epizodu) Tokyo Vice (2022).
Po drugi put Mann radi biografski film, nakon Alija u kojem je boksersku legendu, i jednog od najboljih sportista na svijetu ikad, portretirao skoro pa neprepoznatljivi Will Smith, a sa kojim ne samo da je postigao veliki uspjeh već i snimio izuzetno zanimljiv portret. Ferrari se poput Alija koncentriše na određeni period u životu naslovnog lika, a u pitanju je italijanski automobilski legendarni gigant Enzo Ferrari (u interpretaciji nevjerovatno uverljivog Adama Drivera). Period u Enzovom životu je onaj prelomni trenutak kada sve stavlja na kocku i pokušava spasiti tvornicu i svoj biznis.
Enzo se nalazi na ivici bankrota, pored supruge Laure (Penélope Cruz treba nominovati i dati joj Oscara) krije ljubavnicu Linu (na momente briljantna, na momente katastrofalna Shailene Woodley) i vanbračnog sina Piera (Giuseppe Fastinese), te pokušava (i uspijeva) okupiti tim trkača, koji će vratiti prestiž u automobilski brend Ferrari tako što će osvojiti slavnu utrku kroz Italiju, Mille Miglia. Time, a i potezom u kojem “potplaćuje“ novinara da objavi “lažnu“ priču o tome da Ferrari namjerava da se udruži sa američkim automobilskim magnatom Fordom, namjerava da “dobije poene“ u Italiji, prvenstveno prikladnu ponudu od drugog italijanskog automobilskog maga – Fiata.
Michael Mann gotovo dvije decenije detaljno priprema projekat o Ferrariju, a scenarij, preminulog scenariste Troyja Kennedyja Martina, deriviran iz knjige “Enzo Ferrari: The Man, the Cars, the Races, the Machine“ novinara Brocka Yatesa, “krčkao se na tihoj vatri“ preko decnije dok se stvari nisu poklopile i privele realizaciji projekta, koji se poput svakog biografskog filma treba “uzeti sa zrncem soli“. Ipak, riječ je o filmu Michaela Manna, a to treba biti dovoljan razlog da ga pogledate.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
