Piše: Sead Vegara

Tadašnja robna kuća Sarajka (danas se na mjestu tog zdanja nalazi BBI) je bila često odredište kada bih sa Grbavice došao u grad. Prvenstveno odjel sa igračkama. Tog subotnjeg popodneva je kao i obično za vikende bilo mnoštvo svijeta u Sarajci, a ja sam zajedno sa roditeljima razgledao i tražio prikladnu igračku za Baneta jer mu je sutra bio rođendan. Dugo sam se premišljao između Mastersa i Transofrmersa, ali je na kraju ipak prevagnula ekipa zlih Deseptikona i to upravo Starscream. Sebe sam svejedno počastio sa dvojicom Mastersa –zlim Hordakom i Kraljem, za koje je doduše tata iskeširao novac.

Po dolasku kući prva stvar koju sam uradio bilo je pažljivo otpakivanje Mastersa i nakon toga igra u hodniku sa bratom. Alji je primamljiviji bio Hordak sa crvenim plastičnim plaštom, koji kada se povuče aktivira mehanizam za oslobađanje pile iz Hordakovog stomaka, dok sam ja iako oduševljen Hordakom ipak za sebe odabrao Kralja koji je također imao (platneni) plašt i skiptar, ali je predstavljao sile dobra i time je pobijedio pri mom izboru. Kakva li sam samo ja „dobrica“ bio?! Starscream je bio zapakovan i spreman za poklon, a Banetov rođendan je bio zakazan za sljedeći dan u 12 popodne. Nikad nisam volio da kasnim tako da sam se sutradan nacrtao pred Banetovim vratima tačno u minut do 12 i bio sam među prvima. Veca i mali Peđo su već bili stigli, kao i Benjo, a nedugo nakon mog dolaska pojavili su se Vanja i Igor sa svojm braćom te Ogi. Omer nije bio pozvan jer se on i Bane u to doba baš i nisu slagali. Bane je otvaranju svakog poklona posvetio priličnu pažnju i bio je vidno oduševljen svakim pojedinačno. Bilo je tu uobičajenih stvari poput autića i dakako da se vidjelo da su se svi borili sa istim pitanjem –Mastersi ili Transformersi.

Njegova mama je pripremila sto pun hrane, od raznoraznih sendviča, grickalica, slatkiša do sokova, te naravno torta koja je uslijedila nešto kasnije. Ranko, Banetov stariji brat je odlučio da i on da svoj doprinos zabavi i u jednom trenutku prekinuvši igru, umiri nas, poludjele od silnog šećera, posjede nas pred televizor i sa VHS-a pusti film. Takvu jednu sliku niste mogli ni zamisliti. Nas desetero balavaca sjedimo pred televizorom i ne možemo da se suzdržimo od smijeha već se jednostavno prevrćemo po podu prateći radnju komedije Policijska akademija, filma koji će polučiti i mnoštvo nastavaka od kojih će prvi biti i ostati najbolji i najoriginalniji.

Nemajući nikakvog drugog rješenja osim da na Policijsku akademiju prime „novu krv“, po briljantnoj ideji kapetana Lassarda, poručnik Harris će morati da se pomiri sa posljedicama i novim regrutima. Scene koje su se „vrtile“ i po nekoliko puta na rođendanu su bile one sa crncem koji je mogao da proizvodi i imitira razne zvukove što je praktično značilo da smo film od sat i po gledali skoro dva i po sata ponavljajući scene i vrišteći od smijeha. Banetov tata je u nekoliko navrata ulazio u sobu da provjeri da li je sve u redu sa nama jer smo pravili strašnu galamu, dok je Ranko shvativši šta je učinio davno napustio stan ne mogavši da podnese toliku količinu dernajave i nekontrolisanog smijeha. Tako proveden rođendan, uz gledanje filma,  je bio od tog trenutka parametar po kome su se ravnali svi ostali. (Znalo se desiti da s vremena na vrijeme taj kome je rođendan samo razvuče lice u osmijeh i kaže: „Kao kod Baneta?!“)

Došavši kući upitao sam Alju da li je gledao Policijsku akademiju na što je on klimnuo potvrdno, izvadio iza leđe Hordaka, pružio mi Kralja i rekao: „Napadaj!“