Piše: Sead Vegara
Vraćajući se natrag u sjećanjima u 1997. godinu, Sarajevo je tada postalo bogatije za još jedno kino – Meeting Point, od tada najsof...
Piše: Sead Vegara
I Jasa i ja smo bili opsjednuti Baleševićem. Mislim da sam baš od njega i usvojio Balaša. Sjećam se da je svirao violinu. Ipak, „Dev...
Piše: Sead Vegara
Uslijedile su nakon tog pobjedonosnog pismenog sastava na temu rasprave o filmu Nemoguća misija i neki drugi, a jedan bi se mogao ok...
Piše: Sead Vegara
Sutra je došlo i to tako brzo. Pošto sam bio prva smjena u školi probudio sam se sav ushićen i obradovan radi počeka novog dana koji...
Piše: Sead Vegara
Godina dana je prošla od kada su stala ratna razaranja i ja sam već slobodno hodio Sarajevom sa društvom. Bio sam toliko slobodan da...
Piše: Sead Vegara
Moj brat Aljo se sve više okretao muzici. Ali ne u smislu da je učio da svira neki instrument već slušanju i pravljenju svoje kolekc...
Piše: Sead Vegara
Razdelije ljeti, kruške i lješnjaci jeseni su bile pojam za krađe. Ali te krađe se uopšte nisu shvaćale kao prave krađe već bi jedno...
Piše: Sead Vegara
Odlazak u kino u ratu baš i nije bila opcija. Iz poznatih razloga. Ali, po onome što sam saznao kasnije kada sam kao novinar istraži...
Piše: Sead Vegara
Odrastanje na Mejtašu se pretvorilo u pravo preživljavanje. Ne samo zbog toga što je bio rat i nisi znao kad će zapucati ili početi...
Piše: Sead Vegara
Komšijski odnosi na Mejtašu u ulici Mehmed-paše Sokolovića i to na broju 16 su bili i više nego pravi komšijski odnosi. Iako je bio...