Piše: Sead Vegara

Zbog novonastale situacije – epidemije korona virusa – sve je stalo. Osobe starosti do 18 i preko 65 godina ne smiju napuštati svoje stanove; marketi rade skraćeno, kafići ne rade uopšte, policijski sat nastupa u 20 sati... Kretanje i kontakti su smanjeni na minimum... Kina ne rade nikako!

Stoga, ljudi ostaju u svojim kućama zanimajući se na sve razne moguće načine, od čitanja knjiga, igranja igrica, muziciranja, gledanja serija i filmova. Postoje filmovi koji definitivno imaju neograničen rok trajanja. Koje smo gledali, koje ćemo gledati i kojima ćemo se vraćati u onim, nekad radosnim, nekad tužnim trenucima života, kada trebamo malo smijeha ili utjehe. One utjehe kakvu mogu pružiti samo pokretne slike.

Čudno je to koliko se puta može pogledati jedan te isti film, a da gledajući uživate uvijek otkrivajući nove momente koji će vam se sa svaki novim gledanjem sve više i više ucrtavati u pamćenje i zbog kojih ćete iznova poželjeti da „obnovite gradivo“. Stoga, slijedi TOP 6 filmova uz korona virus karantin:

Beskrajni dan; režija: Harold Ramis; uloge: Bill Murray, Andy MacDowell; 1993.

Groundhog Day je film za sva vremena, za sve generacije i u kojem se svi možemo pronaći, koji nikad neće zastarjeti svojom predivnom porukom, a ta je da niko od nas nije postavljen na ovoj Zemlji zauvijek. Scenarista Danny Rubin ingeniozno je osmislio priču, te je scenarij skrojio kao izuzetno vješt pisac.

Posmatrajući repeticijski narativ u filmu ne možete se oteti utisku da je to znalački i (o)smišljeno urađen komad u kojem nema niti jedne viška replike ili situacije, gdje je sve savršeno. TV meteorolog Phil (Murray) zapeo je u vremenskoj petlji 2. februara u gradiću Punxsutawneyu i ne može dalje. Šta god i kako god uradio jednostavno nije u stanju dočekati drugi dan. Phil je tako zarobljen u svijetu jednog dana koji se ponavlja stalno sa istim licima od kojih jedino on zna šta se dešava. Čarobnost Beskrajnog dana leži upravo u nepretencioznosti, scenarističkom i rediteljskom savršenstvu.

Iskupljenje u Shawshanku; režija: Frank Darabont; uloge: Morgan Freeman, Tim Robbins; 1994.

Reditelj Frank Darabont je derivirao scenarij za film iz novele Stephena Kinga „Rita Heyworth and the Shawshank Redemption“, autora najpoznatijeg kao majstora horora, a sam King imao je samo riječi hvale kada je pogledao film. Priča je to Andyju Dufresneu (Robbins) koji biva osuđen na dvostruku doživotnu kaznu zbog ubistva supruge i njenog ljubavnika.

Kaznu koju će služiti u zatvoru Shawshank od 1946. godine, gdje će upoznati šaroliku paletu likova od kojih je najvažniji Red (Freeman), “čovjek za kojeg se zna da je s vremena na vrijeme sposoban u zatvoru dobaviti određene stvari“; poput cigareta (koje su i osnovno “sredstvo plaćanja“ u zatvoru), boce Whiskyja za proslavu sinove/kćerkine mature ili čak marihuane. Prijateljstvo koje će se godinama razvijati između Andyja i Reda i jednom i drugom donijeće mnoštvo nezaboravnih trenutaka, dok će vjera u nadu jednog u konačnici biti i “pogonsko gorivo“ za drugog.

Umri muški; režija: John McTiernan; uloge: Bruce Willis, Bonnie Bedelia; 1988.

Možda i ponajbolje dramaturški skrojen komad (poslije filma Casablanca) predstavlja film Die Hard, američkog reditelja Johna McTiernana. Zbog svog odmjernog i znalački napisanog scenarija (Jeb Stuart i Steven E. de Souza) koji vuče svoje korijene iz literarnog predloška, knjige ”Nothing Lasts Forever” Rodericka Thorpa, Die Hard jeste i ostat će ne samo dramaturška majstorija već i najbolji akcioni film svih vremena.

Priča u biti veoma jednostavna, a opet složena, za glavnog protagonistu ima Johna McClanea (Willis) ”običnog smrtnika” koji će se ”zateći na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme”. Svakako vrijedi spomenuti da je Die Hard jedan od onih filmova koji svoje posebno mjesto ima u srcima filmofila i koji se reprizira svakog Božića.

Nemoguća misija; režija: Brian De Palma; uloge: Tom Cruise, Emmanuelle Béart; 1995.

Reditelj Brian De Palma je uspio popularnu TV seriju Mission: Impossible nastalu šezdesetih godina prošlog stoljeća prenijeti na veliko platno snimivši odličan špijunski triler. Pored dobro osmišljene priče (Steve Zallian i David Koepp) i kvalitetnog scenarija (David Koepp i Robert Towne), film je imao (o)smišljene karaktere i fokus nije bio samo na liku Ethana Hunta (Cruise) nego je cijeli tim bio prikazan kao tijelo sastavljeno od agenata od kojih svaki ima svoju funkciju u izvršenju misije.

Radnjom je film bio smješten u Evropu i dijelom u Ameriku, a priča se vrtila oko Hunta koji nakon što bude izopćen iz CIA-e mora da dokaže svoju nevinost, a da bi to uradio sastavlja tim od također izopćenih agenata sa kojima će izvršiti (nemoguću) misiju –probiti se u sjedište CIA-e i ukrasti spisak svih tajnih agenata za područje Evrope. Nezaboravan je Cruiseov stunt koji će pored gadgeta i maski postati zaštitni znak budućih filmova u seriji.

Horton; režija: Jimmy Hayward & Steve Martino; glasovi: Jim Carrey, Steve Carell; 2008.

CGI animirani film Horton Hears A Who!, digitalnih lutkara iz Foxove animacijeske divizije Blue Sky Studios, prožima prelijepa poruka da je osoba osoba ma kako mala bila. Cijela ta ideja je djelo Theodora Geisela, američkog Mike Antića, znanog pod pseudonimom Dr. Seuss.

Iz književne čitanke Dr. Seussa Hollywood je crpio inspiraciju za mnoge projekte, a možda i najpozantiji je Kako je Grinch ukrao Božić (How the Grinch Stole the Christmas). Poveznica između Hortona i Grincha, barem ova kinematografska, jeste njegovo komedijsko veličanstvo, glumac Jim Carrey. U Grinchu pod kostimom glumi naslovnog junaka, dok u Hortonu posuđuje glas također glavnom liku, pametnom slonu Hortonu.

Seussovu prozu je u scenarij oblikovao tandem Ken Daurio i Cinco Paul tako dobro da su skrojeni duhoviti dijalozi i pametne replike iz kojih isijava mudrost. Istinski dobre stvari diraju u srce i aktiviraju maštu na najnevjerovatnije moguće načine da je to prosto uživanje, a da biste si priredili relaksirajuće iskustvo u toplini doma svog dovoljno vam je da obezbijedite snimak Hortona i opustite se uz CGI animirane pokretne slike.

Na rubu budućnosti; režija: Doug Liman; uloge: Tom Cruise, Emily Blunt; 2014.

Edge of Tomorrow predstavlja celuloidnu adaptaciju romana “All You Need Is Die” japanskog autora Hiroshija Sakurazake koji pripovijeda priču o vojnom časniku uhvaćenom u vremensku petlju ponavljajućeg dana u kojem proživljava bitku sa alienima. Koncept oproban u literaturi i u filmu. Kao prvi i najoriginalniji takav filmski pokušaj jeste film Groundhog Day. Takva priča sa konstantnom repeticijom bez elipsi i bez nužno potrebnog humora ne bi mogla proći, ali kada uz sve te segmente izbrusitie tako dobar scenarij kakav je upravo ovaj za Edge of Tomorrow onda dobijate toliko zabavan film da ćete ga htjeti pogledati ponovo.

U samom prologu filma je stavljeno do znanja da je Zemlja napadnuta od strane aliena i da rat bjesni cijelom Evropom, a ne Amerikom, te da se ujedinjene zemaljske snage namjeravaju suprotstaviti neprijatelju na istom području na kojem je započelo iskrcavanje Savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu: Normandiji. General Brigham (Brendan Gleeson) otpremi američkog poručnika Cagea (Cruise) na prvu liniju kao dezertera i on nevičan rukovanju oružjem gine, ali pri pogibiji ubija aliena čija ga krv poprskana po tijelu vraća dan unazad i tako sve u nedogled.

Cruiseov Cage jeste poput Murrayjevog Phila i isprva svima želi objasniti šta mu se dešava što izaziva neke zaista, slobodno ih možemo nazvati presmiješnim situacijama, ali dolazi do saznanja da nije jedini to prošao, tj. da je i narednica Rita proživjela sličnu sudbinu (Emily Blunt; lijep mig prema filmu Groundhog Day jer se tamo glavni ženski lik zove upravo tako; Ritu tu glumi Andy MacDowell).

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans