Piše: Sead Vegara
Trojica “ostarjelih momaka“ u filmu Going In Style, portretiraju ih Morgan Freeman, Alan Arkin i Michael Caine, nakon što im se fabrika zatvori, radni kapaciteti presele u Vijetnam i firma izvrši špekulaciju sa njihovim penzionim fondom, odluče se na naizgled sulud i neizvodiv plan: opljačkat će banku koja vrši transakciju njihovih penzija. Jedan od njih trojice, Willie (Freeman) treba transplantaciju bubrega, mada o tome od njegovih prijatelja niko ništa ne zna, drugom, Joeu (Caine) prijete oduzimanjem kuće u kojoj živi sa kćerkom i unukom, dok treći, Al (Arkin) baš i nije zagrijan za cijeli plan, ali će na kraju nakon izvjesnog “poticaja“ i on popustiti. Da bi izvršili cijeli poduhvat ipak će trebati par “mlađih ruku“, ali to će se sve riješiti bez nekih velikih problema.
U velikom stilu; režija: Zach Braff; uloge: Morgan Freeman, Alan Arkin, Michael Caine; 2017.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 46%
Ovakav zaplet već odavno je poznat i u “filmskim knjigama“, tačnije u knjizi „Žanrovi američkog filma“ autora Stuarta M. Kaminskog napisano je da je to podžanr filmova “velike pljačke“ o “avanturi u procesu“ u kojima se okuplja velika grupa ljudi različitih sposobnosti da bi se suprotstavili nekoj ustanovi. U ovom slučaju riječ je o trojici građana “treće dobi“ koji će se upustiti u operaciju “olakšavanja“ banke za manje-više onaj iznos kolika im je trebala biti isplaćena penzija, samo što im neće smetati ako taj iznos bude i malo veći. A stvar je već viđena na filmskom platnu i to sa istim naslovom, tj. ovaj film je u biti svojevrsni remake istoimenog ostvarenja Martina Bresta iz 1979. gdje su trojicu seniora glumili Lee Strasberg, Art Carney i George Burns.
Na samu ideju Joe (Caine) je nadošao nakon što je (na samom početku filma) prisustvovao pljački banke i uvidjevši da policija baš ne poduzima ništa posebno da bi uhvatila počinioce iako im je on obezbijedio zanimljive pojedinosti o pljačkašima kao svjedok. “Penzionerski trojac“ na to će i računati kada budu planirali pljačku zajedno sa sitnim detaljima oko alibija i ostalim zavrzlamama.
Reditelj Zach Braff, više iskustva ima kao glumac (TV serija Scrubs), ali, radeći po scenariju Teda Melfija (St. Vincent) na simpatičan način struktuira već viđenu priču, samo sa potrebnim detaljima, koji su tu da na neki način izdvoje njegov film od stotina sličnih, i prikladne ozračju priče. Glumački trojac sa lakoćom i uigranošću starih jazzera djeleći i nabacujući si replike, kao jazz trio saksofona, trube i perkusija muzičke dionice, odaje stare majstore zanata koji još dosta toga mogu da ponude i da dokažu da još nisu za “staro gvožđe“. U zadnjoj trećini filma, koji inače protiče u naizgled opuštenom i prizemnom ritmu, osim na par mjesta gdje je potreban oscilacija od utvrđenog tempa, “kriminalni trio“ na televiziji gleda klasik Sidenya Lumeta Dog Day Afternoon a Joe progovora: „Ne sviđa mi se kraj ovog filma“, što opet ne znači da će se i njihov poduhvat završiti tragično poput onoga u pomenutom filmu. Sve u svemu, gledajući film Going In Style naći ćete se poprilično zabavljeni i opušteni što je prvenstveno bila i namjera njegovih tvoraca.
