Piše: Sead Vegara

Postoje filmovi koji definitivno imaju neograničen rok trajanja. Koje smo gledali, koje ćemo gledati i kojima ćemo se vraćati u onim, nekad radosnim, nekad tužnim trenucima života, kada trebamo malo smijeha ili utjehe. One utjehe kakvu mogu pružiti samo pokretne slike. Čudno je to koliko se puta može pogledati jedan te isti film, a da gledajući uživate uvijek otkrivajući nove momente koji će vam se sa svaki novim gledanjem sve više i više ucrtavati u pamćenje i zbog kojih ćete iznova poželjeti da „obnovite gradivo“. Repeticija (u većini slučajeva) dovodi do savršenstva, samo ne znam da li je baš zgodno iz dana u dan gledati jedan te isti film, ma kako savršen on bio. Jer i da najbolje moguće spremljeno jelo jedete stalno, danima ne mijenjajući obrok, dosadiće vam. I što je najtragičnije zgadiće vam se. Možda i toliko da nikad više ne poželite da ga probate. Za glavnog protagonistu filma Groundhog Day (Beskrajni dan), Phila, kojeg je na zaista maestralan način portretirao Bill Murray, repeticija je nešto sa čime mora da živi i na kraju i izbori.

Beskrajni dan;, režija: Harold Ramis; uloge: Bill Murray, Andy MacDowell, Chris Elliot, Stephen Tobolowsky; 1993.

IMDb rejting: 8.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 97%

Murrayev Phil je zapeo u vremenskoj petlji 2. februara u gradiću Punxsutawneyu i ne može dalje. Šta god i kako god uradio jednostavno nije u stanju dočekati drugi dan. Phil je tako zarobljen u svijetu jednog dana koji se ponavlja stalno sa istim licima od kojih jedino on zna šta se dešava. Da stvar bude ironična, Phil je po profesiji TV meteorolog. Znači čovjek koji najavljuje vrijeme i vremenske prilike („ne predviđa“ ga poput naših meteorologa), a ne može da ga pobijedi. Phil će s početka sa nevjericom doživljavati jedne te iste situacije, sretati stalno i u isto vrijeme identične ljude. U nemogućnosti da „izađe na kraj“ s vremenom karakter poput Philovog, najvećeg mogućeg egocentrika na svijetu, će igrom neobjašnjene sudbine (što je upravo i najveća čar filma) proći iste situacije bezbroj puta mjenjajući se od totalnog egoiste s početka filma do najpoželnjijeg ljudskog stvora na kraju. Možda sam i malo spoilirao, ali to vam zaista neće zasmetati, jer čarobnost Beskrajnog dana leži upravo u nepretencioznosti, scenarističkom i rediteljskom savršenstvu. Philova nevjerica i čuđenje s početka će se istopiti poput sladoleda na vrelom ljetnom danu i zamijeniće ih potpuni hedonizam. Iz svega toga se dešavaju momenti na koje ćete, gledajući film ponovo i iznova, svaki put odreagovati sa onom istom količinom smijeha, ako ne i većom. I koliko god se dan ponavljao u svim scenarističkim mogućim inspirirajućim varijacijama niti u jednom slučaju nećete (pro)naći dosadu.

Naravno, šta je film bez ljubavne priče, tako da će Philov ljubavni interes, dražesna TV producentica Rita (Andy McDowell) biti ta zbog koje će se opijati cijelu noć, do beskraja usavršavati ''ulet'', postati stručnjak za francusku poeziju 19. stoljeća, naučiti raditi skulpture od leda... I šta god, i kako god, uradio ponovo će ga u šest sati sa radija probuditi taktovi pjesme ''I Got You Babe'' Sony & Sher. Da bi takav koncept, koji na papiru poprima oblik mračne i teške priče, učinio smiješnim potreban je glumac poput Billa Murraya, čovjeka spretnog i spremnog za performans u kojem će dovesti do perfekcije verbalnu i fizičku komediju. Bezvremena vrijednost filma se može pripisati dijelom i njegovom klasičnom iskupljujućem narativu, a promišljena struktura skoro pa nadrealne vizije mišlju kako promjena može nastati iz repeticije. Scenarista Danny Rubin je ingeniozno osmislio priču, a scenario je skrojio kao izuzetno vješt pisac. Posmatrajući repeticijski narativ u filmu ne možete se oteti utisku da je to znalački i (o)smišljeno urađen komad u kojem nema niti jedne viška replike ili situacije, gdje je sve, pa sve je savršeno. Reditelj Harold Ramis, također doprinio u radu na scenariju te je potpisan kao koscenarista, je režirao film sa zadivljujuće nenametljivim pristupom koristeći se iznenađujućim elipsama u brojnim repeticijama bez da posrne u glavnoj ideji filma, a ta je da niko od nas nije postavljen na ovoj Zemlji zauvijek. Beskrajni dan je film koji nikad neće zastarjeti svojom predivnom porukom. Flm za sva vremena, za sve generacije i u kojemu se svi možemo pronaći.