Piše: Sead Vegara

Remek djelo istinskog majstora pokretnih slika, začuđujućeg scenarističkog i rediteljskog rukopisa. Ne postoje riječi kojima se može opisati njegovo veličanstvo. Sam Dragi Bog ga je usmjerio da napiše takav scenarij. Samo što mu se ne priznaje vjere dostojna genijalnost koju prizivaju Jossu Whedonu (Avengers 1 i 2) i još kojekavim genijalcima iza kamere. Robert Zemeckis je imao 30 godina kada je napisao trilogiju Povratak u budućnost ispisujući samo prvi dio. Ostavljena začkoljica (cliffhanger je originalni izraz) na kraju originalnog filma osigurala je nastavak. I to ne jedan, već dva.

Ne postoji savršenstvo - filmsko. Ali zato postoje savršeno i do perfekcije smišljeni filmovi. Nije se rodio taj koji je snimio savršen film u svim detaljima. Ima dobru kameru, odličan scenarij, fe-no-me-nal-nu glumu, produkcioni dizajn je bravurozan, ali (uvijek to smiješno „ali“) režija je tanka. Postoje zato savršene filmske trilogije.

Back to the Future (Povratak u budućnost); Režija: Robert Zemeckis; Uloge: Michael J. Fox, Christopher Loyd; 1985.; 1989.; 1990.

IMDb rejting: 8.5; 7.8; 7.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 96%; 73%; 61%

Tako da je postao prvi reditelj koji je snimao dva nastavka odjednom; holivudska „politika“ koja je usvojena u novom mileniju i provodi se... veoma dobro. Svjedoci smo brojnih „stripovskih ekranizacija“ sastavljenih od tri filma koja obično variraju u kvaliteti. Prvi je „originalan“, drugi je obično slabiji ili je mnogo, mnogo bolji, što je rijedak slučaj (The Dark Knight), dok u trećem obično pretjeruju (nastavak The Darki Knight Rises). U slučaju filmova nastalih iz nečije imaginacije kao što je Povratak u budućnost stvari se drastično razlikuju. Nastavak je još originalniji, iako se priča (gotovo identična) ponavlja. Treći dio je vraćanje korijenima, samo na izmijenjen način, ali isto toliko efektan poput originala.

Priča je sljedeća.

Tinejdžer Marty McFly (Michael J. Fox) baš i nema vjere u sebe i svoje mogućnosti. Prijateljuje sa lokalnim izumiteljom Docom Brownom (Christopher Loyd) čiji će ga izum vratiti u prošlost u vrijeme kada su njegovi otac i majka bili njegovih godina. Izum je vremenska mašina u formi deloriana (tipa američkog auta koje je imalo slab učinak na auto-moto sceni). Otac (Crispin Glover) smotan k'o sajla; mama (Lea Thompson) prelijepa i zatreskana upravo u svog budućeg sina. Lokalni siledžija (Thomas F. Wilson) teroriše Martyevog oca i proganja njegovu (buduću) mamu. Marty mora uvjeriti mladog Doca Browna da je izumio vremensku mašinu i da mu jedino on može pomoći da se „vrati u budućnost“, 1985. godinu. Pored toga mora osigurati svoje „postojanje“; mora natjerati svog smotanog budućeg oca da osvoji njegovu buduću mamu. Legendarna scena u kojoj Marty svira „Johnny B. Goode“ je odlična šala za sve one koji ne pripisuju autorstvo lucidnom Chucku Barryu. Nastavak je uslijedio za četiri godine i, već rečeno, sniman je „u paketu“ sa trojkom. Da biste saznali kako se priča nastavlja i završava moraćete se potruditi da na internetu pronađete torrente za Back to the Future i iz prve ruke uvjerite se u genijalnost Roberta Zemeckisa. Dodatak cijeloj priči, vrijedan spomena, jeste da je upravo Steven Spielberg bio producent, čovjek odgovoran za još jednu savršenu trilogiju (koja je u međuvremenu dobila i četvrti dio). Onu o profesoru Henryu Indiani Jonesu.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje