Piše:  Sead Vegara

Izgleda da je u nedostatku kvalitetnih uloga za Roberta De Nira i Sylvestera Stallonea bilo dovoljno prihvatiti posao u najnovijem ostvarenju reditelja Petera Segala Grudge Match (Obračun legendi), komediji koja ima tako otrcan koncept da je to za ne povjerovati. Naime, dvojica vječitih bokserskih rivala Razor (Stallone) i Kid (De Niro) su sada, nakon godina i godina pauze od boksa i nikad održanog trećeg uzvratanog meča, došli u situaciju da se ponovo nađu u ringu. Razoru trebaju pare da bi obezbijedio egzistenciju, dok je Kid i više nego obezbijeđen već ima neopisivu želju da se svom najvećem neprijatelju suprotstavi još jednom u ringu i sazna ko je bolji.

Smiješno jeste, ali i žalosno. Gledati De Nira i Stallonea u godinama kako se spremaju za povratnički meč, te u finišu i samu smijuriju od istog, je zaista pojmljivo samo tamo nekom holivudskom producentu koji je smislio kako će da u jedan film strpa glumce koji su imali uloge boksera koje su im obilježile karijeru. De Niro sa Jakeom LaMottom u Scorseseovom Razjarenom biku i Stallone sa Rockyjem u istoimenom filmu. Istina, ima tu i neke priče o porodici i obavezama, iskupljenju i svođenju računa, ljubavi i mržnji. Sve je to upakovano u takvu formu da natjera čovjeka da se zaista zapita da li je ostalo imalo dostojanstva u cijeloj toj holivudskoj glumačkoj profesiji. Jer raditi i pokušavati nešto što ste mogli nekad davno u mladosti i sada kada to niste u stanju, kada ste u godinama koje mogu biti (u ovom slučaju i jesu) mjerilo, izgleda pusto žalosno. (Drugo je kada Stallone radi Expendablese gdje sebe ne shvata ozbiljno.)

Svakako da ćete se smijati situacijama u filmu, ponekoj replici i dijalogu, ali posmatrajući sve iz nekog „zdravog ugla“ doćićete na ideju da je to baš isforsirano. Ali, u nedostatku kvalitetnije ponude na kino repertoaru i Grudge Match će poslužiti za dvočasovnu relaksaciju i bijeg od briga svakodnevnice.