Piše: Sead Vegara

Kako je film Top Gun reditelja Tonyja Scotta sredinom osamdesetih (a i dan danas) smatran za najdužu snimljenu reklamu (riječ je, naravno, o promociji američkih vazduhoplovnih snaga) tako se i najnoviji film The Internship reditelja Shawna Levyja može uzeti kao druga najduža reklama ikad snimljena. Levyjev film u punom svjetlu predstavlja američkog Internet mogula, firmu Google, ali diskretno (možda bi bolja riječ bila površno) progovara i o najvećem problemu ljudi koji su ostali bez zaposlenja i, još važnije, mladih koji čine prve korake u potrazi za poslom. U jednom trenutku u filmu se vodi rasprava o tome kako je generacijama sedamdesetih u Americi pojam američkog sna bio ostvariv, dok je sadašnjim generacijama taj ''američki san ostao samo... san''. Mnoštvo mladog svijeta završava fakultete i problem je što se pola njih ne zapošljava u branši, i ako se uopšte zaposle bilo gdje. Problem koji je itekako evidentan kod nas u Bosni i Hercegovini.

Scenarista i jedan od dvojice glavnih protagonista filma Vince Vaughn je zajedno sa koscenaristom Jaredom Sternom priču postavio na solidan oslonac. Naravno, taj oslonac je komedija o dvojici 30-i-nešto-godišnjih iskusnih prodavača, Billyja (Vaughn) i Nicka (Owen Wilson), koji ostaju bez posla i pokušavaju da se izbore za posao u Googleu, u branši o kojoj apsoulutno nemaju pojma, sa klincima, tek svršenim studentima, punim znanja i informacija, ali poprilično neiskusnim. Prijava za pripravnički staž za koji su izabrani pomalo na sreću i dovitljivost, a velikim dijelom i pomisao o pružanje podrške / šanse od strane rukovodioca firme, će ostati zabilježen kao jedan od najblistavijih momenata filma u kojem do izražaja dolazi ljudska mogućnost (u ovom slučaju sposobnost dvojice glavnih glumaca) da se iz naizgled nemogućeg slučaja izvuku prostom pričom.

Kako dospijevaju u tim u borbi za posao i način na koji se suočavaju sa teškoćama na putu ka ostvarenju ciljeva uprizoren je na veoma lijep i simpatičan način. Njihov tim sastavljen još od četiri člana, vođe tima Lylea (Josh Brener) koji jednostavno želi da se dopadne svima, Yo–Yo-a (Tobit Raphael) preplašenog i samokažnjavanju sklonog Azijata, Stuarta (Dylan O'Brian) koji ne skida oči sa svog mobitela, i Nehe (Tiya Sircar) spremne na rad, će proći put od nefokusiranih otpadnika do motivisane ekipe spremne na zajedništvo. S početak nespremni na timski rad, bar kada su u pitanju Wilsonov i Vaughnov lik koji baš i nemaju neke predispozicije za rad u timu gdje se zahtjeva poznavanje tehnologije i Interneta, svakako najsmješnija scena u filmu proizašla iz te situacije jeste ona kada ih ostatak ekipe pošalje u potragu za misterioznim profesorom koji je odgovoran za problem i zadatak koji kao tim moraju riješiti. Ne želeći da otkrivam pojedinosti reći ću samo da je to svakako komični vrhunac filma.

Možda se nekako ne razrađenim čini to što je fokus takmičenja pripravnika u Googleu (u kojem učestvuje mnoštvo mladog svijeta) sveden samo na dvije ekipe (Billyjev i Nickov tim te tim prepotentnog i uštogljenog klinca), ali to je opravdano sa strane narativa koji je morao biti koncentrisan. Još svakako vrijedi spomenuti i romantični momenat između Wilsonovog lika i lika Rose Byrne, uposlenice u Googleu. Mada se čini da je scenario sastavljen od slogana i motivacijskih parola to (definitivno) neće naškoditi vašem doživljaju filma kao komedije uz koju ćete se opustiti, uživati i što je najvažnije smijati (ponekad i do suza).