Piše: Sead Vegara

Znate kako (uobičajno) Hollywood tretira nastavke megauspješnica, naročito filmova baziranih na stripovima: težište radnje je bačeno na akciju, dok je karakterizacija likova u drugom planu, ako ikako i postoji. Pojavi se tu i tamo neki reditelj koji vješto zaobiđe to uvriježeno pravilo i isporuči nastavak dostojan originalnog, u ovom slučaju bolje reći prvog filma. Snimanje nastavaka u Hollywoodu obično se svodi na pokušaj cijeđenja što više novca iz, opet, pokušaja od potencijalne franšize, a snimiti film koji će nadmašiti originali – prvi film pošlo je za rukom samo rijetkima: Coppoli sa drugim dijelom Kuma, James Cameron je to uradio dva puta sa Terminatorom 2: Sudnji dan i Aliensima (iako nije snimio prvi film), te vjerovatno jedinim nastavkom nekog animiranog filma – Pixarovim Toy Story 2 Johna Lassetera. Moglo bi se još štošta napisati o nastavcima, onim lošim pogotovo, no to je tema za neki drugi tekst i članak kojim bi se skrenula pažnja na holivudski štanceraj nastavaka bez ikakvog prividnog smisla, osim one producentske neutažene želje za zgrtanjem dolara na box officeu. Naravo, ima tu pozadine u svojevrsnim stripovsko-kinematografskim univerzumima, Marvelovom i DC-jevom, ali u biti se sve svodi na šuštave novčanice.

Čuvari galaksije vol. 2; režija: James Gunn; uloge: Chris Pratt, Zoe Saldana, Bradley Cooper, Michael Rooker, Kurt Russell; 2017.

IMDb rejting: 8.2/10

Rotten Tomatoes rejting: 82%

Kada je Marvel pod patronatom Disneya 2014. u kina “pustio“ film Guardians of the Galaxy baziran na njihovom opskurnom stripu malo ko je mislio da će film imati imalo uspjeha. Ali, kako se ispostavilo, Guardians of the Galaxy ne samo da je imao uspjeha na box officeu već je totalno odudarao od dotadašnje Marvelove superherojske ponude koja je svodila kako na samu ekipu Avengersa tako i njene zasebene članove sa svojim filmovima: Iron-Man, Kapetan Amerika, Thor, Hulk. Čuvari glaksije su bili (i ostali su) nadasve zabavni i upečatljivi kao superherojski-stripovski film, te su imali ono što nijedan Marvelov film nikad nije niti približno pokušao postići. A to je da posjeduje “dooobru“ muziku. Originalna muzika u svakom Marvelovom filmu je apsolutno bezvezna stvar, osim u Čuvarima galaksije gdje pored, ipak ga nećemo u zvijezde okivati, solidnog (opet za razliku od svih dotadašnjih filmova) scorea, postoji soundtrack koji pršti od energije, kvalitetne muzike, pop-pjesama iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, likovi su bili višeslojni, priča zanimljiva, a sve to reditelj, ujedno i scenarista filma, James Gunn znalački je upakovao u prezabavnu “kinematografsku vožnju“ sa Marvelovim slabo poznatim herojima.

Glavnog lika Petera Quilla, dok je još bio klinac (odrastao u osamdesetim), sa Zemlje je oteo svemirski brod, a glumac Chris Pratt koji ga portretira u zreloj dobi ga je zamislio i odglumio na način kombinujući persone upravo onih likova iz filmova koje je Peter kao mali mogao gledati u kinima: Hana Soloa iz megapopularnih Ratova zvijezda i Martya McFlya iz Povratka u budućnost. Priča je pratila Quilla, slabo poznatog pod nazivom Star-Lord, u bespućima svemira u pokušaju da zaradi što više novca iz posla koji je obećavao, samo što će ga to dovesti u kontakt sa ostalim članovima buduće ekipe Čuvara galaksije: zelenom vanzemaljkom Gamorom (Zoe Saldana), snagatorom Draxom (Dave Bautista), pričajućim rakunom Rocketom (glas Bradleya Coopera) i “hodajućim stablom“ Grootom (Vin Diesel).

Previše je prostora u ovoj recenziji potrošeno za “ekspoziciju“ da bi se nastavilo sa onim što je prvesntveno i bio cilj, a to je predstavljanje drugog dijela filma Guardians of the Galaxy Vol. 2. Reditelj James Gunn ne samo da je dobro prostudirao “tehniku nedostataka nastavaka“ već je uspio da se dostojanstveno posveti i prvoj i drugoj stavci problema nastavaka: akciji i karakterizaciji likova. Nakon uvoda u kojem je nevjerovatno savršeno kompjuterskom tehnikom, “CGI liftingom“ podmlađen Kurt Russell koji u filmu ima znajčajnu ulogu kao Ego – otac Petera Quilla, reditelj Gunn nam servira dugu kadar-sekvencu malog Groota kako pleše uz pjesmu sa „Awesome Mix Vol. 2“, dok se ostatak ekipe bori sa velikim čudovištem. Sve to uz dobru dozu humora i doskočica na popularne likove osamdesetih, Davida Hasselhoffa i Pac-Mana, tokom filma naizmjenice je uvezano sa akcionim scenama, koje su po pravilu nastavaka spektakuranije i naglašenije, i scenama koje su tu da bi se bolje nijansirali likovi i okarakterisale njihove osobine. Na takav način da vam daje prostora da se povežete sa likovima i donekle identificirate sa njihovim problemima.

Možda smiješno zvuči, ali ako se odlučite da pogledate ovaj istinski stripovski spektakl, iznimno zabavan, svakako, ako takva vrsta filma predstavlja “vašu šoljicu čaja“, uvidjećete o čemu je govorio/pisao vaš omiljeni kinematografski ovisnik na dopustu.