Piše: Nisad Selimović

Godine 2000., novinar Esquire magazina Scott Anderson, inače ratni izvještač iz opkoljenog Sarajeva, odlučio je provesti nekoliko dana sa prijateljima u našem glavnom gradu i oživjeti uspomene. Uz nekoliko piva više, pokrenula se priča o ratu i ratnim zločincima i vrlo brzo su se petorica prijatelja našla pred blesavom idejom: uhvatiti jednog od najtraženijih krvoloka planete, Radovana Karadžića. Da bi apsurd bio veći, to im je haman i pošlo za rukom... ili su barem tako mislili. Jedna izvrsna novinska reportaža (pod originalnim nazivom «What I Did on My Summer Vacation», može se naći u arhivi Esquirea), izgledala je kao odličan potencijal za kvalitetan dokumentarac. Ali, umjesto toga, blagi odmetnik Hollywooda Richard Shepard je odlučio na plodnoj bazi snimiti jednu zabavnu, polu-istinitu i prilično banalnu komediju pod imenom Lov u Bosni (The Hunting Party).

Lov u Bosni; Režija: Richard Shepard; uloge: Richard Gere, Terrence Howard, Jesse Eisenberg; 2007.

IMDb rejting: 6.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 53%

Baš kao i u originalnom članku, osnovna premisa o hvatanju zločinca Karadžića (valjda zbog autorskih prava na slavno ime, on se u filmu zove Dr. Bogdanović, alias Fox) i ovdje je prisutna. Također, i u filmu ga hvataju novinari, veteran Simon Hunt (Richard Gere) i početnik Benjamin (Jesse Eisenberg), te kamerman Duck (Terrence Howard). I, u suštini, uz neke sitne, najnevjerovatnije detalje, to bi bile poveznice originalnog predloška i Shepardovog proizvoda. Paradoksi koji prate glavne junake zaista su za nepovjerovati i film ih je prepun. Ali ponajveći ne dolazi sam od sebe i na sreću, nije istinit. Naime, kao da pet miliona dolara nije dovoljan motiv (i jedini istinit), redatelj Shepard interveniše premisom o osvetničkom porivu glavnog junaka, čijoj djevojci je izgleda lično presudio sam Fox.... Uh. Ruku na srce, ovdje imamo klasičnu holivudsku limunadu, razvodnjenu i previše, koja je s nama lično prisnija iz jednostavne činjenice zato što govori o nama direktno i što, kroz divnu fotografiju, predstavlja nas možda i ljepšima u svijetu no što to zaista i jesmo. U tom kontekstu, zabave iz La La Zemlje, Lov u Bosni ispunjava sva očekivanja. Howard ima osjećaj za čudnu komediju, za crnu komediju koja ne ide predaleko, i to njegovo umijeće je jasno vidljivo kroz cijeli film. Perfektno usmjeravanje likova prema najefektivnijim scenama i njihova odlična interpretacija rediteljevih zamisli je srž kvalitete filma. Ali, koliko god ta kvaliteta bila visoka, Shepard gubi na jednom najosnovnijem frontu. Ovaj film nije smio biti komedija, ne ovako direktna i ne sa prebanalnim porivima glavnog junaka, kojima je očito želio uozbiljiti suludost kompletne priče. Anderson je doživio to što jeste na odmoru u Bosni, a što je sve to ispalo bolno smiješno, to nije bila njegova želja. Dok za Sheparda, na žalost - ali za to više niko i ne mari - ipak jeste.