Piše: Sead Vegara

Postoje filmovi koje pogledate i pri tome, bez obzira bila to komedija, triler, akcija, drama, šta već, uživate toliko da vam nekada poslije, u nedostatku kvalitetnog ''filmskog štiva'', ne bude žao ponovo pogledati taj isti film. Zaista, takvih filmova nema mnogo i obično onaj koji vas na prvu oduševi pri njegovom drugom gledanju uviđate poneku manu i nedostatak, i u zavisnosti od toga da li je to baš dobar film –kvalitete zbog kojih ste se na početku i odlučili da ga gledate. Postoje, dakle, filmovi za sva vremena –oni koje ćete gledati svaki put drugim očima, uočavati nove detalje i istovremeno doživljavati sve scene na novi način (filmovi poput Groundhog Dayja, ili također bezvremenskog klasika Casbalance); filmovi koji se pričom i realizacijom čine kao zanimljive filmske tvorevine (poput skorašnjeg političko / policijskog trilera Broken City), ali na drugo gledanje (pod uslovom da želite sebi to da priuštite) uočavate ''rupe'' i nelogičnosti u priči; te tzv. sedam-sekundni-filmovi –sedam sekundi poslije odgledanog filma se osjećate dobro i onda sve zaboravljate (primjer takvog filma je The Tourist sa možda i najljepšim filmskim parom na velikom platnu te 2010. godine; riječ je naravno o Angelini Jolie i Johnnyju Deppu).

Naš brat idiot; reditelj: Jesse Peretz; uloge: Paul Rudd, Elizabeth Banks, Zooey Deschanel, Emily Mortimer, 2011.

IMDb rejting: 6.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

Naravno, postoje i filmovi koji gravitiraju između prve dvije skupine te se nekako (što ih više puta gledate) mogu svrstati u jednu podgrupu filmova koji su poznati pod nazivom feel good movie; u slobodnom prevodu –film(ovi) za dobro raspoloženje. Jedan takav film koji se može iznova gledati je i ostvarenje Our Idiot Brother reditelja Jesseja Peretza. Pri ponovnom gledanju ne možete a da se ne smijete njegovom glavnom protagonisti Nedu, u presmiješnoj interpretaciji darovitog komičara i glumca Paula Rudda, i da se pritom ne osjećate dobro. Od samog početka i pojavljivanja Neda uviđate da je riječ o ne baš ''najbistrijoj'' osobi, tj. totalnom idiotu. (Urnebesna uvodna scena će vas najbolje uvjeriti u tu tvrdnju.) Neda će po izlasku iz zatvora (razlog zbog kojeg je završio tamo se nalazi u uvodnoj sceni) dočekati samo problemi koje će djelujući shodno svojoj naravi i rješavati. Njegova familija sačinjena od majke i tri sestre u interpretacijama Elizabeth Banks, Emily Mortimer i Zooey Deschanel će s početka htjeti pomoći, ali će on svojom pojavom samo unijeti probleme u njihove ionako komplikovane živote. Sve tri sestre će nakon Nedovog uplitanja u njihov život u početku biti izbačene iz takta i na kraju će im život opet doći u kakvu-takvu normalu, dok će Ned pronaći svoj smisao.

Ned u biti posmatra svijet očima ''neiskvarenog'' djeteta i u svima vidi samo najbolje, a one loše osobine zanemari ili jednostavno previdi ne smatrajući ih lošim uopšte. To ga možda i čini idiotom, kada se uzme u obzir njegova starosna dob, ali zato idiotom dobrog srca. Film je sačinjen od komičnih situacija i scena, urnebesno smiješnih,  koje su proizašle i iz improvizacije glumaca bez pretjeranog forsiranja komedije koja bi nastala usljed pomno i striktno zacrtanog scenarističkog plana. Bez sumnje, scenario filma (Evgenia Peretz i David Schisgall) je iznimno dobro napisan, a u tvrdnju o improvizacijama ćete se uvjeriti gledajući odjavnu špicu.

Istinski kvalitetni filmovi, oni kojima se vraćate sa svakim novim gledanjem i iznova uživate u fabuli, scenarističkim majstorijma, i odličnim glumačkim kreacijama su, kako sam naglasio na početku, rijetka tvorevina. Film Our Idiot Brother se svakako može svrstati u grupu feel good movie, ali onaj film za dobro raspoloženje koji ćete poželjeti pogledati još nekoliko puta jer znate da se nećete prevariti i da ćete uživati kao i prvi put. Možda i više.