Razgovarao: Sead Vegara
Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala, za Oslobođenje se prisjeća prvog izdanja iz 1995. te govori o razvoju, nastajanju segmenata Festivala, ali i planovima za budućnost.
Sarajevo Film Festival ove godine obilježava svoj 22. rođendan. Kada se osvrnete na tu famoznu ratnu 1995. i 1. SFF šta možete reći da je bila pokretačka ideja iza cijelog projekta i u šta je sve to preraslo sada nakon 22 godine?
Od Prvog ljetnog festivala organizovanog pred sami kraj opsade grada, pa sve do danas, Sarajevo Film Festival rastao je i razvijao se, u skladu sa vizijom i zadatim ciljevima koje smo postavili te ratne 1995. godine. To je bio i ostao naš manifest i naša misija. Jedan od glavnih ciljeva SFF-a je bio i ostao da radi na razvoju domaće i regionalne kinematografije te promociji mladih autora. Tim ciljevima smo ostali vjerni sve ove godine. Danas je SFF sklop nekoliko područja djelovanja a to su naši Takmičarski programi, industrijski segment, a poseban značaj Festivalu daje naš najmlađi projekat Talents Sarajevo, koji već deset godina okuplja najtalentovanije mlade snage regionalne filmske industrije i pruža im jedinstveni trening. Sarajevo Film Festival je danas najveći i najutjecajniji filmski festival u našoj široj regiji i jedan od pet evropskih festivala.
Hoćete li nam ukratko predstaviti ovogodišnje 22. izdanje Sarajevo Film Festivala?
Kada je programski dio u pitanju, mogu najaviti da je selektorska ekipa 22. Sarajevo Film Festivala pripremila najbolje izdanje do sada, zanimljiv pregled filmova iz regije, Evrope i svijeta. Posebno zadovoljstvo predstavlja nam činjenica da ćemo kroz naše Takmičarske programe predstaviti nove mlade autore. Također, ove godine CineLink će predstaviti dvije nove platforme za podršku filmskim stvaraocima i unapređenje produkcije i koprodukcije, platformu za razvoj čitave audio vizuelne produkcije u bivšoj Jugoslaviji. Riječ je o projektima CineLink Drama i True Stories Marketu u okviru CineLink Industry Days. CineLink Drama okupit će autore, producente i finansijere iz regije i svijeta, u želji da doprinesemo proizvodnji i promociji kvalitetnih TV serijala na istom govornom području bivše Jugoslavije. “Dealing with the past”/”Suočavanje s prošlošću”, projekat koji će biti predstavljen ove godine je za nas važan projekat od kojeg očekujemo veoma mnogo. U okviru projekta su prikupljene priče, svjedočenja, dokumenti koji govore o proteklom periodu u ex Jugoslaviji i koji će biti ponuđeni kao osnova za nove projekte producentima, režiserima i TV kućama, teme koje bi mogle da im posluže kao inspiracija. Na ovaj način želimo dati svoj doprinos pomirenju i objektivnom sagledavanju prošlosti.
Veliku podršku na samom početku Sarajevo Film Festival je imao od Marca Muellera, tadašnjeg direktora Locarno International Film Festivala, koji je i imao ideju da se od dvorišta Prve gimnazije napravi kino na otvorenom. Popularni Metalac je svoju premijeru imao 1996. na 2. SFF-u i od tada je postao najposjećeniji program Festivala. Koncepcija Open Aira je sada drastično promijenjena?
Ideja je došla od strane ljudi koji su tada vodili 2. ratno kino, naravno da je i Marco Mueller kao jedan od naših značajnih gostiju učestvovao u tim razgovorima o pokretanju otvorenog kina. Istina, koncept Open Aira od prvog organizovanog programa do danas se promijenio. Zapravo programiranje je znatno različito sada ali to se naravno i očekivalo. Naročito zbog činjenice da su holividski hit filmovi sada svakodnevno dostupni publici u miltiplexima. Zato smo mi polako i strpljivo sa publikom išli u pravcu prikazivanja kvalitetnih evropskih, regionalnih i svjetskih filmova. Prezadovoljni smo zbog činjenice da nas je publika pratila u tim našim namjerama, kada sve ove godine imamo vjernu publiku koja vjeruje našem izboru u tolikoj mjeri da i ne propituje razloge za takve odluke.
Na 2. SFF-u profilirani su programi koji su postali temelj za uređivanje budućih Festivala. Za 3. SFF smo dobili i novu lokaciju –kino Meeting Point, a već od 4. SFF-a i program IN&OUT koji je na sljedećem Festivalu prerastao u Regionalni program. Deveto izdanje je donijelo i novu lokaciju –Narodno pozorište u Sarajevu i famozni crveni tepih. Regionalni program je prerastao u Takmičarski koji sa svojim sekcijama i čini Sarajevo Film Festival prepoznatljivim na mapi svjetskih filmskih festivala?
Činjenica je da je festival živa materija koja raste i razvija se sa godinama, pa otuda i sve te pronjene, odnosno nadogradnje o kojima govorite. Da, slažem se da je Takmičarski program jedan od najprepoznatljivijih segmenata Sarajevo Film Festivala i razlog zašto filmski profesionalci dolaze na naš Festival, jer je to mjesto na kojem mogu vidjeti najbolje što u tom trenutku nudi naša regija. Najbolji filmovi i autori. Upravo Takmičarskim programima predstavljamo, odnosno promoviramo nove mlade autore i važimo za festival otkrića. Tokom godina smo tu ulogu drugog doma za mlade, perspektivne filmske autore iz regije prihvatili kao ključnu i najljepšu karakternu crtu našeg Festivala.
Godine 1997. na 3. SFF-u imali smo otvaranje prvim posljeratnim bh. filmom Savršeni krug reditelja Ademira Kenovića. Od tada je bilo još „domaćih otvaranja“: Ničija zemlja, 10 minuta, Gori vatra, Kod amidže Idriza,…, Epizoda u životu berača željeza. Koliko je značajno za Sarajevo Film Festival da ima domaći film na otvaranju, s obzirom i na posustalu bh. filmsku produkciju?
Sarajevo Film Festival nikada ne bi bio to što jeste da se nije razvijala i bh. produkcija i da nismo imali te uspješne autore bilo kao takmičare ili goste i prijatelje. Svih ovih godina jedan od naših osnovnih ciljeva i jeste bio da Sarajevo Film Festival, između ostaloga, bude pokretač i snažna platforma za razvoj bh. kinematografije. Zato mi teško pada sadašnja kriza u bh. produkciji uzrokovana nefunkcionisanjem na nivou Federacije BiH. Tu mislim na krizu u Federalnom ministrastvu za kulturu i sport uključujući Fondaciju za kinematografiju i Filmski Centar Sarajevo.
Na 6. SFF-u je uveden značajan segment Festivala, program Tribute to koji je tada ugostio američkog glumca i reditelja Stevea Buscemija. Tokom godina kroz program Tribute to je prodefilovalo mnogo značajnih rediteljskih imena (Mike Leigh, Stephen Frears, Dušan Makavejev, Peter Mulan, Béla Tarr, Abell Ferrara…). Iz godine u godinu iznenađujete odabirom. Postoji li neki zacrtan plan predstavljanja reditelja?
Program Posvećeno zamišljen je kao program koji predstavlja najznačajnije autore iz cijeloga svijeta, velike umjetnike filma i autore koji svojim djelima pomiču granice. Najznačajnija je činjenica da Sarajevo Film Festival kroz ovaj svoj program, koji je inače jako popularan kod publike, ne posvećuje autorima u završetku njihove karijere, nego upravo u trenutku vrhunca njihove slave. Impresivna je lista gostiju programa Posvećeno, a vrlo je značajan i podatak da ti veliki svjetski autori tokom boravka na Festivalu veliki dio svog vremena zapravo posvete i mladim filmskim talentima kroz predavanja, susrete ili radionice na Talents Sarajevo.
Od 1999. i 5. SFF-a pa sve do 2011. i 17. SFF-a, Festival je imao po mnogim filmskim znalcima i najbolji program –Panoramu koji je uređivao američki filmski kritičar Howard Feinstein. Njegovim odlaskom Festival je izgubio dosta, ali je to odmah i nadoknadio u svom sljedećem izdanju sa programom Kinoscope koji uređuje trojac Mike Goodridge, Alessandro Raj i Mathilde Henrot. Bez želje da otvaram stare rane, ali, da li možete pojasniti razloge razlaza sa Howardom Feinsteinom?
Howard će uvijek ostati jedan od naših najznačajnijih saradnika. Njegovo znanje o filmu i njegova strast su zaista fascinantni. Nažalost, nakon desetak godina zajedničkog rada Howard je posljednje dvije godine radio sa ozbiljno narušenim zdravljem. Postalo je izvjesno da ne može iz New Yorka da radi taj posao na način kako bi on to želio i kako je navikao do tada. Jednostavno, nije se moga posvetiti poslu u mjeri u kojoj je on to navikao da radi, obzirom da je sada imao vrlo važnije prioritete. On danas putuje veoma malo, ili nikako. Ostalo je da konstatujemo da nam je bilo istinsko zadovoljstvo raditi sa takvim vrhunskim znalcem i profesionalcem. Slažem se sa vama da je sadašnji program Kinoscope donio jednu novu vrijednost na Festival i da nam omogućava specijalan poged na svjetsku filmsku produkciju.
Sa 2002. godinom i razvijanjem Regionalnog programa javila se potreba za novu platformu Festivala –CineLink koprodukcijski market. CineLink na čelu sa Amrom Bakšić Čamo je polazna tačka regionalnih autora za predstavljanje svojih projekata i pronalaska potencijalnih investitora. Kao takav CineLink koprodukcijski market je od velikog značaja za Sarajevo Film Festival?
Cijeli industrijski segment Festivala gotovo je sakriven od javnosti. Industrija SFF-a okuplja 1000 gostiju i vezani su za događanja u hotelu Evropa. Upravo zbog toga je SFF jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih festivala u Evropi jer je izbor gostiju koji dolaze na CineLink jedna selektionirana lista distributera, producenta, saelsa, filmskih profesionalaca i sl, koji u Sarajevo dolaze da razgovaraju i osmisle kako da promovišu nove projekte, skupe novac, ostvare koprodukcije i sl. Zahvaljujući ovom segmentu, Sarajevo Film Festival važi za visoko profilirani evropski festival.
Za vrijeme 13. SFF-a 2007, u saradnji sa Berlinale Talent Campusom, održan je 1. Sarajevo Talent Campus. Kao još jedna platforma Festivala, za mlade filmske talente (reditelje, glumce, producente, postepeno uvodeći i nove segmente: scenaristi i filmski kritičari) od 20. SFF-a preimenovan je u Talents Sarajevo. Da li smatrate da uz CineLink predstavalja budućnost regionalne filmske scene?
Apsolutno! Glavni cilj Talents Sarajevo i jeste otkrivanje, podrška i promocija mladih autora i filmskih profesionalaca. Iskustvo boravka na Talents Sarajevo je nešto što ima neprocjenjivu vrijednost za njih. Važna je i činjenica da se ti mladi talenti vežu za Sarajevo i grade svoje karijere koje su opet povezane sa Sarajevom.
Finansiranje Festivala iz godine u godinu predstavlja problem. Koliko Sarajevo Film Festival, koji predstavlja važan događaj za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, bude potpomognut od državnih institucija, a koliko od sponzora?
Od prošle godine SFF je „kažnjen“ smanjenjem finansijskih sredstava od strane Federacije BiH, država apsolutno nikako ne učestvuje u finansiranju Festivala, kao ni grad Sarajevo ove godine. SFF najveću podršku trenutno ima od Kantona Sarajevo sa kojima smo razvili odlične partnerske odnose i u njima danas imamo partnere koji nas zaista razumiju i žele nas podržati. Nastavljamo sardanju i sa Općinama Centar i Stari Grad. Budžet SFF izgleda tako da vlast, na svim nivoima, u njemu učestvuje sa mnaje od 20%, ostatak budžeta nadoknađuje se od naših sponzora, prodaje ulaznica i evropskih fondova. Tokom godina razvili smo uspješnu i jedinstvenu partnersku platformu sa uglednim kompanijama, među kojima i neke od najuspješnijih bh. kompanija, koje su prepoznale značaj Festivala, ali i svoj interes u pridruživanju ovoj festivalskoj porodici. Od ove godine u klubu VIP partnera pridružile su nam se još dvije uspješne bh. kompanije, to su Sarajevsko i Bosnalijek. Od ranije tu su i Kalea, Disti, Butmir… Posebno nas čini zadovoljnim i ponosnim činjenica da je SFF ocjenjen kao top 5 festivala u Evropi od strane značajnih evropskim fondova, dakle, na mjestima gdje politika nema apsolutno nikakav utjecaj već samo kvalitet.
Na kraju još ostaje samo pitanje kakvi su planovi za budućnost; recimo pet godina unaprijed?
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku OslobođenjeKao i uvijek, mi razmišljamo tri do pet godina unaprjed. Suočeni sa problemom infrastrukture ovoga grada, gdje prvenstveno mislim na nepostojanje festivalskog ili kongresnog centra, Sarajevo Film Festival nema puno prostora da raste. Znamo gdje idemo, ali često smo ograničeni u realizaciji planova jer ne prati nas infrastruktura. U takvoj situaciji mi smo se i usredsredili na dodatno jačanje kvaliteta umjesto na kvantitet. Naš cilj je jačanje programskog, industrijskog i obrazovnog segmenta, i držat ćemo se tog koncepta ubuduće. A to bi moglo da znači da će kvalitet SFF-a umnogome ovisiti od toga kako će se razvijati bh. kinematografija, da li će imati neophodnu podršku, u nadi da će institucije vlasti znati prepoznati sve potencijale kinematografije. Mi, kao festival, ćemo kao i uvijek do sada biti podrška bh. kinematografiji i autorima, ali ćemo i uveliko ovisiti o njoj. Nažalost, stanje u kojem se danas nalazi bh kinematografija, u ovom trenutku nije nimalo obećavajuće.