Onima odrastalim uz akcione filmove osamdesetih koji su (ne svi, istina) sadržavali poprilično jednostavan obrazac: glavnom liku ubiju porodicu i on kreće u osvetničku misiju, današnji akcioni fillmovi se mogu činiti prenapadno. Naravno, prošlo je skoro 40 godina i stvari su malo (mnogo!) evoluirale u određenim slučajevima. Atomobilske trke su i dalje popularne, stantovi i akrobacije svakako, standardno “pesničenje“ (tučnjava šakama), ali ono što je otišlo na n-tu jeste pucnjava i ubijanje iz automatskog/poluautomatskog oružja. Takav je barem slučaj sa nastavkom filma John Wick iz 2015. koji sasvim slučajno (ili ne?) nosi naziv John Wick: Chapter 2.
John Wick 2; režija: Chad Stahelski; uloge: Keanu Reeves, Riccardo Scamarcio, Laurence Fishburn, Ian McShane, John Leguizamo; 2017.
IMDb rejting: 8.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 90%
U prvom filmu, namjerno ne kažemo originalnom jer tu iskreno originalno ništa nije ni bilo, sve već viđeno, ali ruku na srce dobro upakovano, titularni lik John Wick (Keanu Reeves) je bivši plaćeni ubica koji se “penzionisao“ da brine o bolesnoj ženi koja je naposljetku umrla (to se sve desi u prologu filma tako da ovo ne predstavlja mnogo spoiliranja) i ostavila mu štenca da je podsjeća na nju. Bahata dječurlija (ruska mafija) upadne u njegovu kuću, ubije mu štenca, njega nasmrt prebije i otmu mu automobil koji mu predstavlja nešto najdraže od imovine. I da, on onda opet kreće na “staze stare slave“ počevši osvetničku misiju u kojoj će pobiti cijelu rusku mafiju u New Yorku. Koliko god stupidna bila sama premisa filma “glavnom liku ubiju cuku i on ide da se sveti“ toliko je kompletan film odisao vještim i znalački uprizorenim akcionim scenama: trkama automobila, kaskaderskim stantovima i akrobacijama od kojih vam, neću reći zastaje dah, već vam se pomalo vrti u glavi, borilačkim scenama, dok su se ubijeni prestajali brojati nakon kratkog vremena, jer nije imalo smisla.
U nastavku John Wick: Chapter 2 za svaki ispaljeni metak naslovnog lika neko je ostao da leži na zemlji ne ustajući se nikad više. A ispalio ih je... Akcija je to tipa ubij-sve-i-vrati-se-sam, ali baš-baš po tom šablonu. Sve ono što je spominjano u prvom dijelu i pričano kao priča o Wickovim djelima sada je uprizoreno. Da bi “izašao“ iz posla trebao je odraditi nemoguć zadatak, bukvalno smaknuti cijelu armiju ljudi. Kako krene ubijanje u nastavku to bukvalno i prikažu samo sada u funkciji drugog dijela gdje Wick dobije ponudu koju ne može odbiti. Čovjek koji mu je pomogao da izađe iz posla Santino D'Antonio (Riccardo Scamarcio) traži uzvratnu uslugu zbog koje će i nastati cijela frka. Namjerno ne otkrivamo detalje, zbog onih koji su se odlučili da pogledaju ovo ostvarenje. U svakom slučaju, krvi-do-koljena-limfa-do-pojasa-situacija je ona kojoj ćete prisustvovati gledajući film John Wick: Chapter 2.
Prvi film je režirao dvojac Chad Stahelski i David Leitch, kojima je ovo bio rediteljski debi. Svoj hljeb u Hollywoodu prije toga su zarađivali kao koordinatori kaskadera (Rambo, The Mechanic) i reditelji drugih ekipa na filmovima (Captain America: Civil War, The Expendables). Svo to znanje o kaskaderskim vještinama je jasno vidljivo u uratku od kojeg apsolutno niko nije ništa očekivao osim da bude još jedan filmski promašaj Keanua Reevesa. Sudbina je ipak odlučila drugačije i te 2014. John Wick se sa budžetom od 20 miliona dolara prometnuo u box office iznenađenje koje je u konačnici zaradilo skoro 90 miliona na svjetskom box officeu. Nastavak je bio neizbježan i iako se ne zna koliko je tačno uloženo u produkciju, jer su podaci nedostupni, nastavak je već za 20 dana zaradio preko 125 miliona dolara na svjetskom box officeu. Kako to obično i biva sa nastavcima, i kako smo napisali, akcija je na n-tu, u stvari sve, kompletan film se uzdigao iznad svog prethodnika i ono što je sasvim sigurno jeste da nas očekuje i treći dio.
Za drugi film, od rediteljskog dvojca je ostao samo Chad Stahelski koji je sada sam snimio film orjentišući se prema FPS-igricama (First-Person-Shooter) i zaista je nevjerovatno koliko samo negativaca John Wick prostrijeli na svom putu. Nasilje i samo nasilje, na koje ste pristali samom činjenicom da ste odlučili da posvetite svoje dragocjeno vrijeme ovom ostvarenju, od kojeg će vam se možda i smučiti, možda ćete se opet naći i nasmijanim, ali većinom zateknutim količinom i masovnošću pobijenih ljudi. Treba znati mjeru. A Stahelski i Reeves su Wicka učinili poput superheroja samo sa pištoljima pred prekobrojnim likovima čija je jedina funkcija da padaju kao zrele kruške nakon što Wick protrese stablo/ispuca nekoliko šaržera. Pitanje koje ostaje na kraju jeste šta mogu scenarista Derek Kolstad, i ko god bude režirao treći dio, učiniti da treće poglavlje John Wick sage izgleda drugačije.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje