Piše: Nino Romić

Šestog decembra 1991. sa premijerom Star Trek VI: The Undiscovered Country, završila se jedna era Zvjezdanih staza, era trojke iz izvorne serije – kapetana Kirka, doktora McCoya i gospodina Spocka. Ovaj filmski završetak je uslijedio dvadeset i dvije godine nakon što je izvorna serija okončala svoje emitiranje, poslije samo tri sezone i 79 epizoda. Svijet se promijenio u tom vremenskom rasponu, što je divno zabilježeno i u samoj radnji The Undisvcovered Country, koja se bavi zatopljenjem odnosa između Federacije i Klingonaca nakon dugog hladnog rata, koji se u paralelno sa svojim pandanom u stvarnom svijetu uveliko okončao do 1991. Zajedno sa svijetom, promijenila se i sama Star Trek franšiza.

Fokus franšize se premjestio sa matičnog malog ekrana, na prostranstvo velikog platna sa šest filmskih unosa sa glumačkom postavom izvorne serije. Kao logični ishod ovog skoka između medija i formata, Zvjezdane staze su pronašle i jednu stalnu novu publiku – gledatelje filmova, od kojih mnogi nisu pratili seriju u 60-tima i koji su svoj pogled u univerzum Zvjezdanih staza pronašli baš na velikom platnu. Potom je uslijedio zaokret, budući da je tvorac serije i idejni arhitekt Zvjezdanih staza kao kulturnog fenomena, Gene Roddenberry, uspio na male ekrane vratiti zvjezdani brod Enterprise, doduše sa novim kapetanom i posadom. U razmaku između dva filmska unosa u franšizu, The Voyage Home (1986) i The Final Frontier (1988), premijerno je emitirana The Encounter at Farpoint, prva epizoda nove serije, Star Trek: The Next Generation.

U sljedećih nekoliko godina, dvije grane franšize su se nastavile kretati naprijed, možda ne sinkronizovano, ali ipak usporedno. Do premijere The Undiscovered Country, oproštaja stare postave i trija Kirk-McCoy-Spock, Nova generacija će nanizati četiri sezone i zaći u svoje zlatno doba. Dvodjelna epizoda The Best of Both Worlds i The Undiscovered Country zajedno, udaljeni svega godinu dana, označavaju zenit dvije generacije Staza i jedan konačni zajednički procvat. Poslije toga, Zvjezdane staze će nakratko napustiti kino-dvorane. Međutim, staratelji franšize nisu zaboravili na veliko platno, a kako je Nova generacija prelazila iz šeste u sedmu sezonu na malim ekranima, tako su i sazrijevali planovi za stvaranje novog serijala filmova sa postavom Nove generacije. Bez sumnje, Rick Berman – Roddenberryjev nasljednik i skrbnik franšize – i Paramount su htjeli ponoviti dezen koji ustanovljen sa izvornom,  to jeste preseliti Picarda, Rikera, Datu i sve ostale likove iz serije na film, dok bi franšizu na TV ekranima nastavio baštiniti Deep Space 9, tada već na svojoj drugoj sezoni igranja.

Generations – Odskočna daska za novi naraštaj

S time na umu, glavni cilj prvog naslova sa postavom Nove generacije jeste da preda metaforičnu baklju od Kirka i njegove posade Picardu i njegovim oficirma. Više nego metaforično, predavanje baklje je trebalo biti i bukvalno predstavljeno u samoj radnji filma, koja bi trebala spojiti dva kapetana i njihove posade. Vremenska razlika između produkcije dva filma je u tom trenutku iznosila tek tri godine, dok bi radnja trebala premostiti više od sedamdeset godina vremenske udaljenosti između dvije generacije, što bi za posljedicu imalo i rasvjetljivanje sudbine kapetana Kirka u univerzumu Zvjezdanih staza nakon njegovog posljednjeg oproštaja na mostu Enterprisea u The Undiscovered Country. Scotty, Spock, pa čak i dr. McCoy su se pojavljivali u epizodama Nove generacije, ali Kirk nije, što gledatelje serije uskratilo za trenutak u kojem bi se Jean-Luc Picard i James T. Kirk našli na istoj palubi, u istom kadru. Film bi, dakle, trebao ispuniti i to očekivanje.

Filmu je dato zeleno svjetlo za realizaciju, a ista se odvijala gotovo usporedno sa završetkom sedme i konačne sezone Nove generacije. Uprkos zbijenosti rasporeda snimanja, finansijska povoljnost ovog aranžmana je bez sumnje pridodala davanju zelenog svjetla. Star Trek: Generations je snimljen za sumu novaca između 35 i 40 miliona dolara, što je skromna cifra iz današnje perspektive, dok je u svoje doba iznosila, otprilike, pola cijene jednog akcionog blockbustera sa renomiranom zvijezdom na plakatu. Tradicionalno, Zvjezdane staze, bilo da je riječ o izvornoj seriji ili Novoj generaciji, bili su basnoslovno skupe produkcije, koje bi postale unosne amortizacijom troškova putem opetovanog korištenja setova (most, strojarnica, bolnica, hangar itd.) te kostima i rekvizita. Zbog ovog, Star Trek: Generations je u produkciju ulazio sa već izgrađenim setovima, spremnim kostimima i rekvizitima.

Berman će pisanje scenarija povjeriti Ronaldu D. Mooreu i Brannonu Bragi, sada već oprobanim scenaristima koji su imali priliku da nauče zanat i pokažu sposobnost radeći na Novoj generaciji i Deep Space 9. Početna verzija scenarija je trebala okupiti dvostruki ansambl, što će reći obje posade te stari i novi Enterprise. Međutim, od trojca Kirk-McCoy-Spock, samo će se William Shatner pojaviti kao Kirk. Leonard Nimoy i DeForrest Kelley, pak, odlučili su da je The Undiscovered Country bio njihov konačni oproštaj od univerzuma Zvjzdanih staza. Zbog ovoga, Moore i Braga su priču okrenuli više ka dvama kapetanima, a nešto dalje od dva broda i dvije posade. Sredstvo susreta Patricka Stewarta i Williama Shatnera kao Picarda i Kirka jeste incident u kojem naučnik i pripadnik misteriozne izvanzemaljske vrste, Tolian Soran (Malcom McDowell), slučajno zarobljava Kirka u paralelnom džepu stvarnosti. Gotovo osamdeset godina poslije Kirkovog nestanka, njegov nasljednik Picard zapovijeda novim Enterpriseom, koji prima iznenadni poziv upomoć od naučnog postrojenja kojem prijeti razorni kozmički val. Picard  i Enterprise se odazivaju pozivu, što će dovesti njega, Sorana i Kirka u izravni okršaj, a Enterprise i njegovu posadu do ruba uništenja.

Star Trek: Generations će stići u kino-dvorane u novembru 1994, odnosno šest mjeseci nakon premijere odjavne epizode Nove generacije, dvodjelne All Good Things... Uzbuđenje za film bi teško moglo biti veće. Ipak je bilo riječ novom Star Trek filmu, tri godine nakon The Undiscovered Country te svega pola godine nakon završetka Nove generacije. Na platnu će se pojaviti James Kirk i Jean-Luc Picard – dvije generacije Staza će se okupiti! Pomama se osjetila u marketingu za film, koji je po prvi put koristio službenu web stranicu za promociju. Na koncu, Generations će ostvariti zaradu od 118 miliona dolara, što je sasvim pristojna brojka za skroman ulog od tridesetak milona dolara budžeta i još desetak za marketing. No, film je naišao na prilično pomiješanu reakciju od strane trekkieja, više nego kod običnih gledatelja u kinima širom svijeta.

U srži anemične reakcije ljubitelja Zvjezdanih staza, a naročito fanova izvorne serije, bez traga sumnje leži u predstavljanju lika kapetana Kirka, njegovoj smrti i oproštaju. Naime, Moore i Braga su predstavili Kirka i njegov život u paralelnom džepu stvarnosti kao nešto nalik na ranu mirovinu – opušten život u malenoj kolibi i na čistom seoskom zraku, što se kosi sa Kirkovom ljubavi ka životu među zvijezdama i na palubi zvjezdanog broda. Potom, tu su i njegove oproštajne riječi: „Pa, bilo je zabavno.“ Iste i dan-danas se čine nedovoljnim da budu konačna odjava u kapetanovom dnevniku Jamesa Tiberiusa Kirka. Smrt kapetana Kirka nije bila toliki predmet spoticanja, koliko je konačna izvedba iste postala. Par mjeseci uoči premijere, scenario filma je osvanuo na internetu, tako da je putem curenja scenarija jedan dio fanova već bio frustriran. Glasine o Kirkovoj smrti su pratile prijašnja dva filma, The Final Frontier i The Undiscovered Country, a ipak kapetan Kirk je svoj život položio u Generations. No, detalji i izvedba se jednostavno nisu poklapali sa likom koga smo imali priliku viđati u šest prošlih filmova i tri sezone izvorne serije, što je ostavilo gorak okus u ljubiteljima te ere Zvjezdanih staza. No, bez obzira na gorak okus, Generations je ostvario dovoljan uspjeh da bi Paramount dao zeleno svjetlo za snimanje njegovog nastavka, svega par mjeseci poslije premijere.

First Contact – Prvi kontakt i drugi pokušaj

U praktičnom smislu, Star Trek: Generations je bio odskočna daska za film koji su Rick Berman, Moore i Braga vjerovatno željeli stvoriti kada je razgovor o filmovima sa postavom Nove generacije sazrio. Pojedinosti razgovora između Bermana i Paramounta nisu najjasnije, ali 1992. na stolu su bile dvije priče. Jedna je bila priča o susretu dva kapetana, što će postati Generations, dok je druga bila priča o putovanju kroz vrijeme u koju će Braga i Moore uključiti i starog neprijatelja iz Nove generacije, Borga, što će uroditi sa Star Trek: First Contact.

Berman i Paramount će donijeti odluku da se kuje dok je željezo vrelo, tako da je realizacija na nastavku započela godinu i pol dana poslije premijere Generations, s ciljem kompletiranja filma do kraja tog ljeta i premijere u drugoj polovici novembra 1996. Nakon neuspješne potrage za iskusnijim režiserom, Berman će film staviti na kocku povjerivši režisersko mjesto Jonathanu Frakesu, odnosno kapetanu fregate Rikeru. Frakes je do tog trenutka režirao nekoliko epizoda Nove generacije te par epizoda za Deep Space 9, ali Star Trek: First Contact će biti njegov filmski prvijenac. Glavni adut Frakesa na koji se Berman mogao osloniti jesu njegovo poznavanje materije i drugih članova glumačke postave koje će imati na filmskom setu. Sve ostalo, s druge strane, Frakes će morati učiti u hodu. Ipak, Bermanovo povjerenje u Frakesa se isplatilo, pošto je snimanje kompletirano u zadanom roku, a film će se ispostaviti kao najbolje primljeni unos u serijalu, kako od strane kritike, tako i od većeg dijela gledatelja te po pitanju zarade na blagajni.

Dvojac Braga-Moore će Frakesu isporučiti scenario sa odmjerenom mješavinom karakternih trenutaka i akcije, pa i sa malim prstohvatom tjelesnog užasa – kao što je i red sa materijalom u kojem Borg igra ključnu ulogu. Pored toga, scenario je uspio uključiti i nekoliko svijetlih trenutaka humora. Sve u svemu, First Contact je primjer kompromisa između naučno-fantastične pozadine iz koje Zvjezdane staze vuku svoje korijene te žustrijeg tempa i akcijskih scena koje prate očekivanja jedne šire publike. Potonjem se ponajviše obradovao Patrick Stewart, koji je dugo priželjkivao ubaciti te elemente u svoju izvedbu kapetana Picarda. Premda je TV publika zavoljela diplomatski nastrojenog, suzdržanog i stoičnog Jean-Luc Picarda, Patrick Stewart nikada nije. Za njega je Picard bio uštogljen i nadasve flegmatičan. First Contact, scenario i činjenica da je Frakes za kamerom su mu pružili priliku da se udalji od ovih pasivnih elemenata svoje izvedbe i da prigrli Picarda kao aktivnijeg junaka, bilo u narativnom smislu, ili u fizikalnom.

Dok je prvi vid radnje filma zaustavljanje podlih namjera Borga u temporalnom upadu u predvečer naslovnog prvog kontakta čovječanstva sa širim univerzumom, drugi vid je posvećen Picardovoj borbi sa prošlosti. Kao zasebna priča, First Contact drži vodu dobro. Ali, kao poglavlje u sveukupnom Star Trek kanonu, film se nažalost muči sa svojom premisom. Scena u kojoj Picard, u trenutku bijesa, gubi kontrolu i razbija makete brodova (ovo je emocionalni vrhunac filma) je vrlo dobro izvedena od strane Patricka Stewarta i Alfre Woodard, ali ona nema smisla u trenutku u kojem se dešava. Ta scena pripada barem pet godina ranije u stvarnom vremenu, u četvrtoj ili petoj sezoni TNG-ja, odnosno gotovo deceniju ranije u Picardovom životu. Moore i Braga kao da su bili zaboravili na cio niz trenutaka u kojem je Picard kao osoba prebolio i prerastao svoje traumatično iskustvo sa Borgom. Sporna scena bi savršeno pristajala u jednoj od popratnih epizoda koje bi uslijedile neposredno nakon dvodjelne epizode The Best of Both Worlds. No, otada do First Contact  je prošlo previše vode pod mostom da bi Picardova reakcija bila uvjerljiva za osobe koje su pratile seriju. First Contact, s time, predstavlja jednu vrstu vododjelnice za Picardov lik, koja odvaja stoika i diplomata iz serije od akcijskog junaka kakvog je Patrick Stewart priželjkivao i koga će tumačiti u ovom filmu, te njegova dva nastavka. Kritičarima i manje upućenim gledateljima ovaj lapsus nije zasmetao, budući da je First Contact ostvario bolji prihod od svog prethodnika sa 140 miliona dolara zarade, naspram ulaganja od 45 miliona dolara.