Piše: Sead Vegara

Znate kada ste pogledali kvalitetan film? Onda kada satima (često i danima) razmišljate o onome što ste vidjeli na velikom kino-platnu (televizoru ili monitoru svog kompjutera). Još pogotovo ako je ta filmska priča bazirana prema istinitim događajima, a svi znamo da život piše najbolje, ako ne najljepše priče. Takva jedna je upravo priča filma King Richard (Kralj Richard, 2021). Ostvarenje reditelja Reinalda Marcusa Greena pripovijeda priču o Richardu Williamsu (Will Smith), ocu predanom da svoje dvije kćerke, Venus (Saniyya Sidney) i Serenu (Demi Singleton), izvede na pravi put postavivši pred njih velike prepreke prema planu zacrtanom još od njihovih ranih godina. A taj je da napravi od djevojčica, ono što će historija posvjedočiti, najboljim teniserkama ikada: Venus i Sereni Williams.

Kralj Richard; režija: Reinaldo Marcus Green; uloge: Will Smith, Aunjanue Ellis, Saniyya Sidney, Demi Singleton, Jon Bernthal; 2021.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 91%

Green nas uvodi u film odmah nastojanjima Richarda da svojim kćerkama obezbijedi najbolje moguće uslove za razvoj, kucajući od vrata do vrata velikih trenera tenisa, samo da bi dobijao negativan odgovor. Upornim radom i zalaganjem, s malo sreće, uspjeće u tom nastojanju kada Venus dobije priliku trenirati pod paskom Paula Cohena (Tony Goldwyn), trenera teniserske legende Johna McEnroea. Tenis je skup sport, a Williamsi baš i nisu najbogatija porodica, te Serena, koja je također neviđeni talenat, ipak pomalo ostaje u sjeni sestre, jer je Cohen odlučio trenirati samo Venus, i to bez finansijske nadoknade.

Ali, kada konačno krene, kada izgleda da će se sve posložiti kako je najbolje, Venus pobjeđivanjem na juniorskim takmičenjima ipak ne zadovoljava visoke standarde koje je postavio njen otac. Richard odluči prekinuti sve i vratiti se na staro, samo da bi im sreća još jednom pokucala na vrata u vidu trenera Ricka Maccija (Jon Bernthal), koji će cijelu porodicu smjestiti na Floridu, gdje će Venus nastaviti sa treninzima, te konačno, nakon dosta neslaganja sa ocem, zaigrati na jednom velikom takmičenju. I to kao djevojčica, tinejdžerka od 14 godina.

Ono što velikim dijelom nosi cijeli film jeste performans Willa Smitha, koji će nakon još dvije uloge stvarnih osoba (Ali, 2001 i The Persuit of Happyness, 2006), za ulogu oca sestara Williams, zasigurno biti nominovan za Oscara. Opet, ta dva filma su u mnogo čemu, barem je Willova interpretacija, u jednom kao bokserske legende Muhameda Alija i samohranog oca bez posla sa sinom jedincem u drugom, bolja u odnosu na ovu u Kralju Richardu. Scenarij filma je djelo Zacha Baylina, koji u jednu ruku biografski film izdiže iz uobičajenog kalupa biopica, dok će uvijek biti onih koji su mišljenja da je King Richard više fikcija od istine.

Najbolji mogući odgovor ponudio je pokojni filmski kritičar Roger Ebert govoreći da je tražiti istinu o čovjeku iz filma o njegovom životu isto kao i raspitivati se o njemu kod njegove bake. Objasnio je to Ebert na način da većina biopica, kao i većina baka, u čovjeku vide samo dobro, demoniziraju njegove neprijatelje, prelaze tiho preko njegovih indiskretnih romansi i u dramatizaciji njegovih pobjeda pojednostavljuju ih dodjeljujući najbolje uloge najinteresantnijim likovima. King Richard je topla preporuka svima koji vole biografske filmove.