Piše: Lejla Panjeta

Melies, kao i Le Prince, bili su uvjereni da je nova tehnološka igračka sposobna za oblikovanje nove stvarnosti. Le Princeova sklonost umjetnosti, kao i kretivnost njegove žene, slikarke, bili su sretan spoj okolnosti koji je motivirao Le Princea da ne odustane od svoje vizije koju je nazvao “pokretna panorama u boji“. Zajedno sa suprugom otvorio je Leeds Technical School of Art u 1875. godini, koja je bila prva privatna škola umjetnosti u tom gradu. Na Pariškoj izložbi 1878. prezentovali su svoje radove na porculanu, pločicama, staklu, kao i minijature i razglednice.

Inspirirani japanskom umjetnošću, laternom magikom i dagerotipima bračni par je radio na dekorativnim porcelanskim proizvodima i pločama, koji su Le Princeu izgledali kao da se kreću. Tu se rodila njegova opsesija napravom koju je želio stvoriti. Za njega su to bile animirane fotografije u boji namijenjene masovnoj zabavi. No, nije imao nimalo administrativnog dara za patentiranje i zaštitu svojih naprava i ideja. Edison sa svojim timom advokata ga je skoro izbrisao iz historije filmske umjetnosti. A iza njega ostala je supruga koja je cijeli život tvrdila da je Edison umiješan u nestanak njenog muža.

Le Prince je saobraćao na relaciji Amerika, Francuska, Njemačka i Engleska. Brat Albert mu je živio u Dijonu u Fracuskoj, kome je išao u posjetu u jesen 1890. godine. Dvije godine nakon što je izumio kameru i projektor. Iz Dijona je trebao doći vozom u Pariz, a odatle natrag porodici u New York, gdje su tada živjeli Le Princeovi. Međutim, nikada nije stigao u Ameriku. Nema podataka o tome da se ukrcao na brod, kao ni o tome da je vozom u koji je ušao u Dijonu stigao do Pariza. Louis Le Prince misteriozno nestaje 16. septembra 1890. u vozu iz Dijona za Pariz.

Proći će nekoliko mjeseci dok se ne utvrdi da je nestao, a sedam godina dok se ne proglasi mrtvim. Svo vrijeme, Lizzie je pokušavala da patentira njegov rad, međutim to joj nije bilo dozvoljeno dok se ne ustanovi da je mrtav. Tokom ovih mučnih sedam godina potrage za Le Princeom, Edison je napredovao u “svom izumu“ pokretnih slika, iskoristivši situaciju u kojoj Le Princeovi izumi ne mogu biti patentirani, jer nema ko da ih prijavi dok se ne pronađe tijelo ili ne proglasi mrtvim. Rješavanje misterije njegove smrti i ostvarivanja prava na patente pored Lizzie, preuzeo je i njegov sin Adolphe Le Prince.

“Nema više nigdje nikakve časti i pravde“

Bivši advokat za patente Le Princeovih radio je za Edisona nakon što je Le Prince proglašen mrtvim. Adolphe je pronašao Freda Masona, Jima Longleya i Richarda Wilsona, koji su marljivo radili sa Le Princeom na objektivima i traci za kameru i projektor, zajedno sa crtežima, nacrtima, sveskama, filmskim trakama, kao i patentiranom (u Americi i Francuskoj), kamerom sa jednim objektivom i donio ih u Ameriku. Tu je učestvovao u parnici između Mutoscopa i Edisona. Edison je želio potpunu kontrolu nad ovim medijem. Između ostalog, mnogi su pobjegli u Kaliforniju (osnovavši Hollywood) gdje Edisonovi advokati nisu mogli da ih stignu tako brzo kako bi ih tužili za rad sa pokretnim slikama bez njegove dozvole.

Edison je bio navalio da dobije patent za kameru, ali mu je odgovoreno da je to nemoguće, jer je slična naprava već prijavljena pod imenom “Le Prince - 10. januara 1888. godine“. Frank Dyer, Edisonov advokat, našao je taktiku kojom je Ured za Patente retroaktivno upisao zahtjev za dodjelu patenta Edisonu na kome je pisala godina 1888. Problem korištenja patenta Le Princea bio je u tome što po tadašnjim zakonima ništa nije moglo preći u vlasništvo njegove porodice dok se ne pronađe tijelo. Tek po isteku sedme godine od nestanka, osoba bi se proglasila mrtvom i sva zaostavština pripala je njegovoj supruzi Lizze.

Mjesec dana prije isteka ovih sedam godina, Edison je dobio patent koji je registrovao na svoje ime. Nije nikome jasno zašto i kako nije postojao problem zbog kojeg je 1892. godine Edison bio odbijen za registraciju svog patenta, zato što je isti postojao već na Le Princeovo ime. Sa svojim advokatima i neutaživom željom da na sve izume stavi svoj potpis, Edison je svog najvjernijeg saradnika, čovjeka koji ga je obožavao i radio za njega, otjerao konkurenciji – Mutoscopu. Radi se o Dicksonu koji je zapravo izumio Edisonov kinetoskop.

Do kraja svog života Lizzie je bila ubijeđena da je Edison umiješan u nestanak njenog muža. U svim svojim memoarima za njegovu smrt krivila je Edisona. Edison je bio snalažljiv poduzetnik, kauboj u biznisu inovacija, vrlo spretan menadžer i imao je strašnu želju da izume registruje samo na svoje ime. Ali nije imao sreće da napravi funkcionalnu kameru i projektor. Inovacije i tehnička rješenja posuđivao je ili plaćao prava na iste od drugih izumitelja. Da li je od Le Princea “posudio“ izum kamere i projektora, tako što ga je uklonio sa scene? Fischer daje mnogobrojne dokaze u prilog ovome u svojoj knjizi.

Nakon što je Le Princeov sin Adolphe svjedočio na suđenju između Mutoscopa i Edisona, bio je uvjeren da svi dokazi idu Le Princovom izumu u prilog. Međutim sudac Wheeler presudio je u Edisonovu korist. Adolphe je izjavio da “izgleda nema više nigdje nikakve časti i pravde.“ Wheeler je donio presudu da se retroaktivno upiše u Ured za patente “Edison kao izumitelj kamere 1888. godine“. Adolphe je nakon ovoga nađen mrtav upotrebom vatrenog oružja. Nije jasno da li je ubijen ili je izvršio samoubistvo. Historičar Martin Sopocy će o ovom pravnom postupku kasnije reći: “Edisonov argument je upitan, a Wheelerova presuda farsa.“

Teorije o nestanku Louisa Le Princea

Mnogobrojni su istražitelji, detektivi, historičari i pravnici pokušavali riješiti misterij Le Princeovog nestanka i ubistva njegovog sina. Zvanično postoje četiri teorije o njegovom nestanku. Jedna od njih evidentna je u ovom tekstu, a preuzeta iz mnogobrojnih dokaza predočenih u Fischerovoj knjizi o Le Princeu. Vjerovatno je i najvjerodostojnija. Le Princea je sklonio ili ubio Edison u svom “ratu patenta“. Druga koja se pominje u knjizi je da ga je ubio brat Albert, koji ga je ispratio na stanicu u Dijoneu. Imao bi finansijske koristi od njegovog dijela nasljedstva, koji je Le Prince potraživao od njega. Treća teorija kaže da ga je ubila njegova familija zato što je bio homoseksualac.

Ovu teoriju Fischer ne pominje. A četvrta teorija kaže da se utopio se u Parizu u rijeci Seine. U pariškoj policiji postoji fotografija mrtvog čovjeka koji mu sliči, a ova teorija inklinira ka tome da se ubio, jer nije mogao da do kraja završi svoj izum i patentira ga tako da može otplatiti dugove koji su nastali ulaganjem u njegov poduhvat. I ovu mogućnost Fischer razmatra, ali je odbacuje zbog nedostatka dokaza i navodi mnoge istražitelje koji nisu došli do definitivnih zaključaka.

Serijski materijal viktorijanskog suspensa

Fischerova knjiga “The Man Who Invented Motion Pictures: A True Tale of Obsession, Murder and the Movies“ izvrstan je spoj historije, suspensa, drame i tehnoloških podataka vezanih za funkcioniranje kamera i projektora. Iako Edisona izuzetno inkriminira i ocrnjuje kao ličnost, nigdje zapravo otvoreno ne tvrdi da je on krivac za Le Princeov misteriozni nestanak. To je dato čitaocu da izvuče kao zaključak na osnovu mnogobrojnih dokaza, izjava, slika, dokumenata i događaja koji su opisani u knjizi. Bila bi velika šteta kada ova sjajna historiografija ne bi našla svoju adaptaciju u mediju pokretnih slika o čijoj mučnoj historiji govori. Poglavlja su pisana u serijskom stilu, tako da bi prije nego li filmska, bila mnogo pogodnija za neku serijsku adaptaciju u HBO stilu sa glavnim likom Lizzie i njenom tvrdnjom o Edisonovoj umiješanosti u Le Princeovu smrt.

Dok dočekamo tu ekranizaciju, u svakom slučaju vrijedi promisliti o tome što je Lizzie tvrdila. Specijalno ako se uzmu u obzir i drugi izumi na Edisonovo ime, najpoznatiji od kojih je struja. Dickson je bio očaran Edisonovom karizmom čarobnjaka tehnoloških čuda. Tesla je radio za Edisona šest mjeseci i pobjegao. Dicksonu je trebalo više godina da prestane da misli da će mu Edison ikada ukazati poštovanje ili pružiti ruku prijatelja za kojim je žudio, prema dokazima iz njegovim pisama.

U historijskim užbenicima piše da je struju izumio Edison. Ipak danas svi koristimo izmjeničnu (AC) struju koja je Teslin izum. Ono što vidimo svaki dan na svojim mobilnim uređajima, magiju pokretnih slika – spoj tehnologije i mašte, trebamo zahvaliti prvim vizionarima umjetnosti filma: Georgeu Meliesu i Louisu Le Princeu, ljudima koji su vjerovali u novi medij magije pokretnih slika kao zabave za mase.

Profesor Dr. Lejla Panjeta je autorica mnogobrojnih članaka i knjiga iz oblasti filmskih studija i vizuelnih komunikcija. Dobitnica je stranih i domaćih nagrada za svoje akademske, naučne, filmske i umjetničke radove. Bavi se istraživanjima iz oblasti filma, umjetnosti i mitologije.