Licorice Pizza: Najličniji projekat P.T. Andersona

Piše: Sead Vegara

Američki filmski reditelj Paul Thomas Anderson skoro pa jedinstvena je pojava u holivudskoj tvornici snova. Ne samo zbog toga što je gotovo svaki njegov film nominovan za prestižnog Oscara (od njih ukupno devet ipak nisu bila dva uratka: Hard Eight, 1996. i Punch-Drunk Love, 2002.), već zato što ima i izraženu autorsko-rediteljsku crtu. Poput Quentina Tarantina, Anderson je sve svoje filmove režirao prema vlastitom scenariju, a već sa prvim, Teška osmica, nagovijestio je dolazak velikog autora. Devet filmova u svom portfoliju i ukupno 25 oskarovskih nominacija, za razliku od Tarantina koji je sa također devet filmova nominovanih za 34 Oscara i on lično dobitnik dva kipića za Najbolji scenarij (Pulp Fiction, 1994. i Django Unchained, 2012.).

Licorice Pizza; režija: Paul Thomas Anderson; uloge: Cooper Hoffman, Alana Haim, Sean Penn, Tom Waits; 2021.

IMDb rejting: 7.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 90%

Andersonov najnoviji film, Licorice Pizza (2021) rediteljev je najličniji projekat radnjom smješten u sedamdesete godine prošlog stoljeća u San Fernando Valley u Los Angelesu. Baš poput Tarantinovog Once Upon a Time in... Hollywood (Bilo jednom u... Hollywoodu, 2019), za svoj gotovo pa autobiografski filmski uradak, Anderson je oživio Grad anđela iz ere sedamdesetih, samo da bi kao i Tarantino na izvjestan način ispričao “modernu bajku“. Tarantino o filmskom holivudskom glamuru kroz priču o glumcu Ricku Daltonu (Leonardo Di Caprio) i njegovom kaskaderskom dubleru Cliffu Boothu (sa Oscarom nagrađeni Brad Pitt), a Anderson priču o odrastanju mladog 15-godišnjeg glumca/poduzetnika, Garryja Valentinea (Cooper Hoffman), njegovim pokušajima da opstane u brzomijenjajućem svijetu potrebe i potražnje raznih dobara (vodeni kreveti, fliper mašine...), te nastojanjima da se približi i osvoji srce (nigdje u filmu potvrđeno) 25-godišnje Alanae Kane (Alana Haim).

Kompletan film na svojim plećima su iznijeli dvoje naturščika, Cooper Hoffman, sin prerano preminulog rediteljevog “kućnog glumca“ Philipa Seymoura Hoffmana, i Alana Haim, članica muzičke pop rock grupe Haim, čije dvije starije sestre, zajedno sa njihovim roditeljima, glume u filmu, i to baš Alanainu bližu porodicu. Glumački dvojac, ne samo da je itekako uvjerljiv u svojim prvim pojavljivanjima pred kamerom, već na izvjestan način svojim performansima filmu daju dodatnu dozu ljepote i lepršavosti. Naizgled samo skice dešavanja, Garryjeva karijera djeteta-glumca, ili početak biznisa sa vodenim krevetima, iako je prošlo već pola filma, te svi ostali putevi priče prema kojoj se radnja odvija, zaintrigirali su vas u samom startu i jednostavno ne možete dočekati dalja dešavanja.

Ono što svakako zavrjeđuje pažnju jesu i pojavljivanja (svojevrsni cameo) muzičara i glum(a)ca Toma Waitsa, Seana Penna i Bradleyja Coopera, u tako sočnim epizodama da ne znate koja je bolja od druge. U svakom slučaju, Licorice Pizza takav je film, kojeg ćete nakon što završite gledanje, poželjeti pogledati još jednom jer vam vraća nadu u kompletnu holivudsku filmsku industriju. A to je samo po sebi veliki kompliment njegovom tvorcu – jednom i jedinom – Paulu Thomasu Andersonu.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prethodna
Blacklight: Predvidljiva i jeftina filmska zabava
Sljedeća
The Contractor: Kada film postane razočarenje žanra