Uozbiljio se western na početku devedesetih nakon što je doživio žanrovski “revival”. Ples s vukovima, Nepomirljivi, Geronimo, Legendarni Tombstone... bili su redom seriozni revizionistički westerni skloni realizmu. Žanr je vapio za opuštanjem i nekim vedrijim, zabavnim, “easygoing” filmom. Tako je Maverick stigao kao naručen kad je otvorio ljetnu kinosezonu u svibnju 1994. i smjestio se kalendarski između Tombstonea i još ozbiljnijeg Wyatta Earpa. Jedan ovakav lepršav film trebao je westernu i za žanr je napravio nešto između Silverada osamdesetih i Vrućih sedala (i Kaktus Jacka) sedamdesetih, funkcionirajući kao kaubojska akcijska komedija, čak i samoparodija. Richard Donner (Pretkazanje, Superman, Goonies) bio je pravi čovjek za režiju sjetimo li se kako je prethodno uspio relaksirati vlastito Smrtonosno oružje od prvog filma nadalje.
Maverick; režija Richard Donner; uloge: Mel Gibson, Jodie Foster, James Garner, James Coburn, Alfred Molina; 1994.
IMDb rejting: 7.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 68%
Izvorni Lethal Weapon režiran je kao prilično seriozan “buddy” akcić, a Smrtonosno oružje 2 bilo je znatno ležernije, da bi do trećeg dijela serijal gotovo postao akcijska komedija. Ako je western na početku devedesetih bio Lethal Weapon 1, s Maverickom je postao Smrtonosno oružje 3.5. Donneru je pomogao i priznati scenarist William Goldman (dotad Maratonac, Svi predsjednikovi ljudi i Misery, otad npr. Duh i tama i Neograničena moć). Goldman je pokazao da zna parodirati određeni žanr (fantazija, Princeza nevjesta) i da je na “ti” s “buddy” westernom (Butch Cassidy & Sundance Kid), a i da voli Žaoku Paula Newmana i Roberta Redforda (prevarantska kartaška komedija). Za inspiraciju je poslužila TV serija Maverick iz pedesetih s Jamesom Garnerom u ulozi kaubojskog kartaša, prevaranta i revolveraša.
Garner se pojavljuje i u filmu u ulozi umirovljena šerifa Zanea Coopera, a lik Bretta Mavericka preuzeo je Donnerov omiljeni glumac Mel Gibson. Legendarnom Pobješnjelom Maxu dobro je došla akcijska komedija u približnom điru Ptice na žici i Air America poslije drama Zauvijek mlad i Čovjek bez lica, tj. prije mračnijih uloga do kraja devedesetih (Hrabro srce, Ucjena, Urota, Vraćanje duga) uz izuzetak Lethal Weapon 4. Iako se Maverick otvara westernskim kadrovima na tragu filmova Sergija Leonea poput Za šaku dolara, Dobar, loš, zao, Bilo jednom na Divljem zapadu (krupni kadar negativca Alfreda Moline pod kaubojskim šeširom, omča oko vrata junaka postavljenog u sedlo konja ispod stabla okruženog čegrtušama), ubrzo postaje jasno da je u pitanju komedija, pa i parodija žanra.
Naime, junak u tzv. “voiceoveru” komentira da je imao “usran tjedan” i film se vraća unatrag do “cliffhanger” trenutka u kojem se zatekao. Maverick se u gradiću sreće s prethodno viđenim “hombreom” (Molina kao Angel) i prilikom bliskog susreta s njim tipično westernski kaže “namirisao sam nevolju....”, ali u produžetku doda “... i prženi grah”. U gradić je stigao ne bi li pokerom zaradio novac za prijavu na kartaški turnir na parobrodu težak pola milijuna dolara i/li prikupio pare od ljudi koji mu duguju. Ondje Maverick upoznaje Annabelle Bransford (Jodie Foster, također željna opuštanja nakon Optužene i Kad jaganjci utihnu), prevaranticu kojoj je teško odoljeti i s kojom će “kliknuti” na prvi pogled i zaigrati poker na skidanje, zasigurno i zato što je dvostruka oskarovka glumi kao seksi komičnu verziju Scarlett O’Hare iz Prohujalo s vihorom.
Tada Maverick postaje i rom-com u western ruhu, a kad im se u avanturi pridruži Cooper, eto i akcijske “buddy” komedije s kontrastiranim partnerima, pri čemu potonji kao da igra kombinaciju Seana Conneryja iz Indiane Jonesa III i Dannyja Glovera. Da stvar bude luđa, Glover se pojavljuje u “cameo” ulozi pljačkaša banke u urnebesnoj sceni kad zasvira glazba iz Smrtonosnog oružja i on i Gibson se pogledaju kao da se poznaju odnekud u stilu “Je li to on? Ma (ni)je”, nakon čega uslijedi i “trade mark” izjava “Postajem prestar za ovo sranje”. Sve je moguće u svijetu Mavericka u kojem Donner igra otvorenih karata, tako i da Graham Greene opet glumi indijanskog poglavicu kao u Plesu s vukovima u isprve zgodno zamišljenoj sceni s “neprijateljski nastrojenim Indijancima” koja je nepotrebno produžena, postaje sve bezukusnija i remeti momentum ionako predugog filma (126 minuta) s prolongiranom završnicom pokeraškog turnira.
Indijanci na kvazi-ratnoj stazi samo su jedan od western toponima, tu su i filmični kanjoni, šaketanja i revolveraški dueli koji znaju garnirati pravu napetost, razbijenu Gibsonovim parodiranjem munjevitog baratanja pištoljem kauboja brzih na okidaču (“vražja stvar ne želi ostati u futroli”). Jasno, imamo i odbjeglu kočiju nakon smrti kočijaša i Maverickovo provlačenje ispod nje kao posvetu akcijskoj sceni Fordova western-klasika Stagecoach. Ako humor i akcija nisu uvijek uravnoteženi kao u Lethal Weapon, Mavericku se ne može poreći da je u žanr westerna unio zabavu. Kako je osvojen Divlji zapad? Kako je zabavljen Divlji zapad.
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija