My Heroes Have Always Been Cowboys; režija: Stuart Rosenberg; uloge: Scott Glenn, Kate Capshaw, Mickey Rooney, Gary Busey; 1991.
My Heroes Have Always Been Cowboys (Moji junaci su uvijek bii kauboji, 1991) je priča o povratku kući, postavljena u okvir westerna koji možete pogledati u Moja TV Flix videoteci.
Rodeo je jedna od onih unikatno američkih pojava – okupljanje mnoštva oko obora u kojem se jedan hrabri jahač susreće sa životinjom koja ne želi biti zajahana. Jahač mora ostati na životinji, bik (ili konj) mora ga zbaciti, a u njihovom srazu se oslikava u nemalom dijelu romantična slika Starog zapada, na kojem je ovaj sport nastao kao prilika za goniče stoke da zarade nešto dodatnog novca od vještina koje su prvenstveno brusili radeći na rančevima. To je bilo dopunsko zanimanje ljudi koje bismo predstavljene na filmskom platnu nazvali kaubojima, onim nezaobilaznim ikonama američke popularne kulture i junacima iz priča, filmova i pjesama.
Premda je riječ o pokretnoj priredbi, rodeo je vezan mahom za zapadne američke savezne države, kao što su Teksas i Oklahoma. Gradić u potonjoj državi je poprište radnje My Heroes Have Always Been Cowboys. Tu se nalazi dom H.D. Daltona (u izvedbi Scotta Glenna), koji se vraća kući kako bi se oporavio od ozljeda koje je pretrpio kao jahač bikova. Bik koji ga je proburazio, ujedno je pregazio i njegove nade za još jednim osvajanjem prestižnog naslova rodeo-prvaka.
Poslije uvodne vinjete koja pokazuje život na rodeo sceni, junaka sa inicijalima susrećemo u zavičaju. Kako to obično biva u pričama o povratku kući, glavni lik se u rodni kraj vraća gotovo kao stranac u stranoj zemlji. Njegova kuća je napuštena, a odnosi u njegovoj porodici su postali otuđeni. Atmosfera filma dalje priziva emotivne trenutke country & western pjesama kakve biste mogli začuti uz prašnjave ceste i samotne pejsaže američkog zapada. To je bez sumnje i bila želja režisera Stuarta Rosenberga, imajući na umu da je film (ili u najmanjem slučaju naziv filma) nadahnut jednom takvom pjesmom.
Scott Glenn u čizmama H.D. Daltona se kreće kao čovjek koji je proveo život u sedlu, odnosno sa prepoznatljivim „kaubojskim gegom“, ali ipak sa opreznošću i ranjivošću čovjeka koji je pretrpio ozbiljnu ozljedu. O njegovoj ličnosti govori dovoljno njegovo zanimanje. Čovjek koji je dovoljno smio da zajaše bika ne plaši se otvorenog sučeljavanja, pa čak ni sa svojom porodicom, tačnije sa sestrom i njezinim suprugom. Dakako, tu pomaže činjenica da Daltonovog svekra tumači Gary Busey. Izvedbe Buseyja, Glenna i Kate Capshaw koja tumači Daltonovu staru ljubav, tvore zajedno upečatljiv element ove western drame.
Kulminacija triju izvedbi rezervirana je za treći čin, kada se Dalton nalazi ponovo u sedlu – u metaforičnom, ali i sasvim bukvalnom smislu. Jahanje bika postaje jasna usporedba sa življenjem života. Oboje su opasan čin koji ne da može, već hoće dovesti do ozljeda i ranjavanja, bilo tjelesnog ili emocionalnog. Kako film to uspostavlja, to je neizbježni dio potrage za značajem u kojoj se H.D. Dalton nalazi po uzoru na stihove pjesme na koju se Moji junaci su uvijek bili kauboji u mnogočemu nadovezuje. Dalton izvan sedla je tek obični čovjek, lutalica, dok je Dalton na biku preobražena ličnost – utjelovljenje ljudi koji su oduvijek bili njegovi junaci.
