Polish Wedding; režija: Theresa Connelly; uloge: Claire Danes, Gabriel Byrne, Lena Olin; 1998.
Tri emotivne, dirljive i smiješne scene u filmu Polish Wedding (Poljsko vjenčanje, 1998) ukazuju na filmsko umijeće scenaristice i rediteljice Therese Connelly. Pozicionirane stručno u svakoj trećini filma izdvajaju se nad ostalim i usmjeravaju radnju u daljem pravcu. Prva od njih dolazi gotovo na samom početku kada posmatramo muža Boleka (Gabriel Byrne) i suprugu Jadziaju (Lena Olin), dok se prevrću u krevetu pokušavajući zaspati kad Bolek najednom urlikne. Prva pomisao vam je da je loše sanjao, dok je istina da ga je gospođa “ubola“ nožnim noktima. Druga scena dolazi nešto kasnije kada njihova kćerka Hala (Claire Danes) pokušava objasniti ocu da je trudna, nespretno birajući riječi. A posljednja dolazi na kraju kada se otac, a zatim i kćerka sakrivaju od majke u dvorištu kuće iza posteranog veša u gluho doba noći.
Da je film Poljsko vjenčanje bio sastavljen (smisleno) samo od te tri scene, bilo bi dovoljno. Ali, svakako ukomponovano sa svim ostalim cijeli film predstavlja kao jedno fino parče “filmskog kolača“. Priča filma Poljsko vjenčenje koncentrisana je oko sedmočlane poljske porodice Pzoniak, oca, majke, kćerke i četiri brata koji stanuju u kući u Detroitu. Otac Bolek vodi pekaru i govoto svako veče radi treću smjenu. Supruga Jadzia radi kao čistačica i brine se o kući što je opet ne spriječava da vara supruga sa markantnim Romanom (Rade Šerbedžija). Mlada Hala s druge strane ne može da obuzda hormone i poigrava se sa momkom Russellom Schusterom (Adam Trese), inače lokalnim policajcem sa kojim će ostati trudna.
Za ostatak porodice se baš i ne može reći da su karakterno ispisani likovi, tek skice. Najmlađi brat ima nešto više scena sa Halom, dok su ostala trojica svedeni na svojevrsni “kroki“. Svakako vrijedi spomenutu i suprugu jednog od braće, koja živi sa njima sa bebom koja konstantno plače. Snaha također radi kao čistačica sa svojom svekrvom, samo što nema pojma da majka njenog muža vara svekra sa jednim od uposlenika u firmi u kojoj njih dvije rade.
Posmatrajući dinamiku (ili njeno odsustvo) familije Pzoniak dobijate utisak da proživljavate sve to s njima, sve te naizgled proste i obične svakodnevne stvari. Tako da vam se gledanje filma uistinu učini kao da živite (na jedno određeno vrijeme, sat i 45 minuta, da budemo precizniji) njihov život. Tu i tamo ćete se nasmijati, negdje zabrinuti, a ponegdje i zasuziti, ali u biti ćete provesti ugodno vrijeme uz televiziju.
