Dragan Despot i Velibor Topić

Piše: Sead Vegara

Film Mrtve ribe hrvatskog reditelja Kristijana Milića, u prepunoj dvorani Hrvatskog doma  herceg Stjepan Kosača, otvorio je pretprošli četvrtak 10. Mostar Film Festival. Velika je to stvar za grad na Neretvi koji je proteklih devet godina u Kosači ugošćavao revije filmova, da bi sada u svojoj desetoj godini prerastao u pravi pravcati filmski festival, filma i filmske glume, i to takmičarskog karaktera. Kada kažemo crno-bijeli film automatski pomislimo na ostvarenja iz tridesetih, četrdesetih, ili nijeme filmove sa početaka historije filma. Danas snimiti film u crno-bijeloj tehnici u nekoj koliko-toliko visokobudžetnoj produkciji, dok su drugo nezavisna ostvarenja, smatra se kao riskantan, ali hvale vrijedan potez. Upravo je takav film reditelja Milića Mrtve ribe, riskantan i hvale vrijedan potez. Odmah da razjasnimo, nije to film koji će se svidjeti širokim narodnim masama, ali zato jeste film koji će mamiti selektore filmskih festivala. Reditelj Milić je radio film na osnovu scenarija Josipa Mlakića koji je adaptirao vlastiti književni predložak i čije je scensko izvođenje također uprizoreno.

Mrtve ribe; režija: Kristijan Milić; uloge: Dragan Despot, Armin Omerović, Rijad Gvozden, Mario Knezović, Ornela Vištica, Slaven Knezović, Velibor Topić, Marijana Mikulić; 2016.

Scenarij je sačinjen od fragmenata situacija u kojima se smijenjuje veliki broj likova, a sve je povezano tankom niti koju predstavljaju ždralovi kao ptice selice koji nadljeću mjestašce u BiH u kojem ratne rane još nisu zacijelile. Za sam motiv ždralova scenarista Mlakić je izjavio:

Ždralovi, odnosno njihove migracije, jedan su od najfascinantnijih prirodnih motiva, koji je višeslojan i pun simbolike. Taj fenomen sam pokušao objasniti prije svega samom sebi, pogotovo u romanu “Mrtve ribe plivaju na leđima”. Možda to najbolje pokazuje razmišljanje jednog mog lika iz tog romana: ''Zato ih volimo promatrati. Možda se, barem na trenutak, uvjerimo da ih promatramo očima desetogodišnjaka, ili petnaestogodišnjaka. I pomislimo: bi li odabrali ovaj život koji smo odživjeli. Ili, oni odlaze, mi ostajemo: ždralovi su, zapravo, ljudska žudnja za odlaskom. Ili povratkom: iz jedne žudnje rađa se druga.''

Sve u filmu povezano je tankom niti koju predstavljaju ždralovi

Malo je teško u jednoj rečenici, pa i više njih, ispričati radnju filma, i možda bi se moglo reći da na najbrutalniji način govori o besmislu života na ovim prostorima u poslijeratno vrijeme. Ali bi se zato dalo govoriti o glumcima od kojih se neki pojave samo u par scena i jednostavno zabljesnu svojim glumačkim umijećem. Jedan od njih je Rijad Gvozden koji je u malo prostora njemu dodijeljenom pokazao jednostavnost u izvedbi glumačke igre koja se opet u tim zadatim situacijama i ne čini tako laganom. Isto se može reći i za Marija Knezovića, lidera mostarskog benda Zoster, koji je energičan performans frontmena benda sputao i kanalisao u mirnu i staloženu epizodu.

Reditelj Milić je već radio film po Mlakićevom književnom predlošku, i to odlični (anti)ratni film Živi i mrtvi. Bilo je to ne baš tako davne 2007. i trebalo je cijelih devet godina da se ostvari ponovna saradnja reditelja i spisatelja. Slobodno se može reći da se Milić profilisao u reditelja akcionih filmova ratne tematike, pomenuti Živi i mrtvi i Broj 55. Slučaj sa najnovijim Mrtve ribe je upravo izlazak reditelja Milića iz njegove komforne zone, ako je možemo tako nazvati, i snimanje filma koji je sušta suprotnost sa njegovim prethodnim ostvarenjima - meditativna drama u kojoj ima nekoliko izvrsnih momenata, par istinski čudesnih scena i friškog humora. Ima u Mrtvim ribama referenci na klasike filmske umjetnosti poput Bergmanovog Sedmog pečata (The Seventh Seal), i noviji Nema zemlje za starce (No Country For Old Men) braće Coen, Almodovarov Hable con ella (Pričaj sa njom), a likovi citiraju Krležu (i to baš pjesmu o ždralovima) i Jesenjina. Jednog od centralnih likova – Profesora portretira Dragan Despot i upravo je on u jednoj dugoj dijaloškoj sceni na polupitanje: „Ja tebe ništa ne razumijem“, dao odgovor koji dobro sažima cijeli film: „Mislim da me niko i ne može razumjeti.“ A Balašević je rekao da je umjetnost sve ono što ne razumiješ.

Bilo kako bilo, Mrtve ribe očekuje bogat život po svjetskim filmskim festivalima, a za nadat se i ponekoj nagradi.