Piše: Sead Vegara

Dvadeset i dvije godine proći će od, slobodno se može reći, Disneyjevog animiranog klasika Mulan (1998), da bismo sada dobili njegovu igranu verziju, nastalu u vrijeme još jednog preporoda Walt Disney studija, onoga u kojem u svoj portfolij dodaju igrane remakeove animiranih uspješnica. Koliko je uspješan animirani original bio u svoje doba sa kraja devedesetih, toliko je igrani remake od svoje premijere u proljeće 2020, uzimajući u obzir zdravstvenu situaciju u svijetu, pandemiju korona virusa, ostao inferioran u smislu zarade, ali i filma, možda baš ne u cjelosti, ali dovoljno da se zapitate...

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremana, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

                                                                          John Huston (“Otvorena knjiga“)

Mulan; režija: Barry Cook & Tony Bancroft; glasovi: Ming-Na Wen, Eddie Murphy, James Hong, George Takei; 1998.

U pretprodukciji još od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća do konačnog i finalnog proizvoda u 1998. 2D animirani Mulan nastajao je u tzv. novoj Disneyjevoj renesansi (Beauty and the Beast, 1991, Aladdin, 1992, The Lion King, 1994), ali i pod bremenom nekih ne baš toliko uspješnih crtića: The Hunchback of Notre Dame (1996) i Hercules (1997). CGI animacija je bila u povojima, do tada tek dva kompjuterskom animacijom urađena animirana filma u produkciji digitalnih lutkara iz Pixara bila su Toy Story (1995) i Bug's Life (1998). U filmskom i animacijskom studiju Disney shvatili su da im treba jaka priča, u njoj još jača junakinja, te pomak u animaciji. To sve, ali i mnogo više, uspjeli su sa Mulan, svojim 36. animiranim filmom po redu.

Priču je napisao Robert D. San Souci, bazirajući je na kineskom folkloru i „The Ballad of Mulan“ autora Guoa Maoqiana. U scenarij su je derivirali petorica scenarista, od kojih je jedan, možda i najbitniji, Chris Sanders, koji će kasnije kreirati također osvježenje u animaciji, Disneyjev Lilo & Stitch (2002), ali i uspješnicu suparničkog studija DreamWorks, How to Train Your Dragon (2010). Vrativši se jakim ženskim likovima, kakva je upravo glavna junakinja Mulan (glas Ming-Na Wen), djevojka koja će umjesto starog oca, prerušena u muškarca, zauzeti njegovo mjesto u carskoj vojsci, Disneyjevi animatori pokazati će svu svoju superirornost klasične animacije. U par sekvenci okoristiće se i modernom čudu kompjuterske animacije, u scenama uprizoravanja velikog broja ljudi, koje će cijelom poduhvatu dati itekakvu uvjerljivost.

Stara kineska legenda o djevojci ratnici u Disneyjevom animiranom ruhu odiše prelijepo bogatom i elegantnom animacijom, doduše možda ne tako pamtljivim, pjevljivim pjesmama, ali zato nezaboravnim likovima. Poučeni djelom sada već preminulog genija komedije, velikog Robina Williamsa, njegovom urnebesnom glasovnom interpretacijom Duha iz Aladdina, rediteljski dvojac iza Mulan, Bary Cook i Tony Bancroft, angažovao je komičara i glumca Eddieja Murphyja da posudi glas zmaju Mushuu, te tako stvori još jednu ikoničnu vokalnu ulogu. Murphy je tu na visini zadatka i jednostavno otkako se pojavi u kadru neprestano vas tjera na smijeh svojim verbalnim doskočicama, ali i izazovnom animacijom.

Straže na Velikom zidu su oglasile upad Huna na teritorij Kine, a Car će odaslati glasnike koji će po cijeloj Kini u vojsku zvati muške članove obitelji. Nakon što je Mulan odlučila da pod krinkom muškarca zauzme očevo mjesto u vojsci, duhovi njenih predaka će poslati zmaja zaštitinika, čije mjesto će ipak, nakon katastrofalnog „buđenja“ zauzeti zmajić Mushu. Mulan će tako prerušena u muškarca imenom Ping proći obuku i dokazati se na bojnom polju, a nakon što otkrije svoj pravi identitet biti odbačena i osramoćena, samo da bi se još jednom pokazala kao neviđena ratnica. Ono što će zasigurno zapasti za oko starijim ljubiteljima animiranih filmova jeste način na koji su (o)karakterisani glavni i sporedni likovi, dok će primarna targetirana populacija –klinci i klinceze– zasigurno biti zabavljena Murphyjevim vragolijama. Igrani remake nema Eddieja Murphyja, ali je zato raskošno produciran i zanatski režiran.

Mulan; režija: Niki Caro; uloge: Yifei Liu, Donnie Yen, Gong Li, Jason Scott Lee, Jet Li; 2020.       

Ispod nivoa animiranog originala, igrani Mulan donosi par izmjena u narativu. Sve počinje, kao i u originalu, sa spremanjem Mulan (Yifei Liu) i njene sestre (novina!) za udaju, samo da bi se završilo katastrofom u kojoj Mulan osramoti majku, oca i sestru. U trenutku kada se to desi u njihovo prebivalište dolazi carska vojska kako bi novačila ljude. Mulan će preušena u muškarca zauzeti očevo mjesto u vojsci i tamo proći rigorozni trening, te se kasnije pokazati u pravom svjetlu na bojišnici.

Kinesko carstvo je pod invazijom sjevernih napadača Ruorana sa Börijem Khanom (Jason Scott Lee) na čelu, koji uz sebe kao veliku pomoć ima vješticu Xianniang (Gong Li). Također novina u priči jeste lik vještice koja ima sposobnost mijenjanja oblika i kontrolisanja tuđih misli. Njen lik ubačen je zgodno u priču kao svojevrsni mistični element, a kako će se pokazati i od velikog značaja za glavnu junakinju.

Kako je animirani original predstavio jednu novu vrstu priče o junakinji, ovoga puta ne o princezi koju spašava princ, odmakavši se od dugogodišnjeg klasičnog Disneyjevog šablona, tako i igrana verzija Mulan ostaje na pravom putu i veliča junakinju. Mulan je junakinja svoje vlastite priče kojom daje primjer svim mladim djevojkama svuda u svijetu da treba poštovati predake i čuvati porodicu, te da se ne trebaju povinovati i dozvoliti drugima da im govore gdje im je mjesto.

Scenarij remakea je poput originala djelo više osoba, ovoga puta njih četiri: Rick Jaffa, Amanda Silver, Lauren Hynek i Elizabeth Martin. Četiri scenarista vuku za sobom poznatu poslovicu: „Gdje je puno baba, kilava su djeca“, ali četverac ipak cijeloj priči dodaje nadnaravni elemenat “chi“ koji Mulan daje mogućnost da se bori kao niko prije, niti poput nje, kojim će morati ovladati i prisvojiti ga da bi spoznala vlastitu sudbinu. Nakon otkrivanja pravog identiteta Mulan će doživjeti i svojevrsni „I Am Spartacus!“ moment, u kojem će je njene kolege vojnici podržati i prihvatiti kao sebi ravnog. 

Sve u svemu, igrani remake Mulan zanatski je režirano djelo sa nekoliko nevjerovatnih akcionih sekvenci, vizuelno zapanjujuće na momente, te iako ne predstavlja poboljšanje u odnosu na original, može proći kao dostatna dvosatna zabava uz pokretne slike.