Piše: Nino Romić
Poslije izbjegavanja gladi i smrti, prva osnovna ljudska motivacija je pronalazak sreće. No, za Juliju, glavnu junakinju hrvatskog unosa u Takmičarski program 27. Sarajevo Film Festivala, sreće nema ni na kopnu, niti pod morskim valovima. U dobu kada iz djevojke sazrijeva u mladu ženu, ona živi krutim i uštogljenim životom koji prvenstveno uređuje njen otac, Ante, čiju grubu ruku i još grublju ličnost njezina majka može tek donekle ublažiti.
Murina započinje pod morskim valovima, gdje upoznajemo dvojac kćeri i oca u lovu na naslovnu ribu, koja se skriva u podvodnim procjepima. Ovaj uvod, pored predstavljanja dojmljive podvodne fotografije kojim se film diči, služi i da prenese publici mali zasjek odnosa koji Julija (Gracija Filipović) i Ante (Leon Lučev) uživaju, ili prije – koji ne uživaju. Čak ni pod vodom, Julija nema autonomiju, premda se ispod površine osjeća donekle ugodnije nego na kopnu.
Svijet filma rediteljica Antoneta Alamat Kusijanović uobličava u prvih par kadrova filma, sa kontrastom ulova murine i izranjanjem na površinu. Svijet ispod vode predstavlja blagodati i bogatstvo mora, dok gole stijene i suha brda koja se dižu iznad vode predstavljaju usporedno siromaštvo gornjeg svijeta. Kontrast je gotovo presjek između sna, fantazije i čarobnosti mora, te umorne svakodnevice kopna.
Julijinu povezanost sa morem Kusijanović dalje potvrđuje, pošto se pučina mora – ono mjesto između gornjeg i donjeg svijeta – pokazuje kao medij promjene u njenom životu, i to na više načina. Njezina porodica je na velikom raskoraku, pošto Ante, kao glava porodice, odlučuje da ribarstvom došao do određene tačke i da su šanse za dalji napredak veće drugdje. U radnju Murine utkan je i trend odlaska iz manjih sredina koji se očituje naraštajima, a naročito na hrvatskim otocima. Istovremeno, kretajući se preko pučine u gliseru, u njen život stiže Javi (Cliff Curtis).
Stigavši u društvu svojih prijatelja, imućni i šarmantni Javi javlja se na Antin poziv u porodičnoj kući, za koji Ante drži da će biti uvod u blagovremenu prodaju kuće i zemljišta i odlazak njegove porodice u veliki grad, gdje će živjeti kudikamo bolje i lagodnije nego uz pučinu. Preko noći, bukvalno, u Julijinom životu sada postoje dvije muške figure, a razlike između njih su istovremeno očite, ali i varljive. Oba muškarca imaju impozantnu moć, drugačiju, doduše, ali ipak jasno zastupljenu u njenom životu za vrijeme Javijevog boravka.
Dok likovi i priča, zajedno sa izvedbama glumačke postave, figuriraju kao potentnija strana Murine, neki vidovi vizuelne prezentacije filma su manjkavi. Ovo se prvenstveno odnosi na način snimanja filma i komponovanja kadrova. Fotografija filma se može pohvaliti upečatljivim prizorima ispod vode, vješto zabilježenim objektivom kamere, no na kopnu priča je drugačija. Tu se susrećemo sa eklektičnom kombinacijom statične kamere, koju ponekada presijecaju kadrovi snimani pomičnom kamerom čiju žižu izazovno pratiti.
Murina nabolje figurira kao priča o odrastanju, Julijinom naporu za izlaskom iz očeve sjene i prevazilaženju statusa djevojke, i konačnom kristalizovanju ličnosti jedne mlade žene. Put do tog trenutka nije prav, niti lak, pa stoga radnja filma nije svedena na ispunjavanje fantazije i puko flertovanje. Film je podjednako priča o odnosu majke i kćeri, koliko i oca, odnosno djevojke i šarmatnog stranca, što je dosta loptica u jednom elegantnom činu žongliranja. Zbog toga, Murina opravdano zaslužuje biti u kružoku naslova sa najviše potencijala za osvajanje nagrade najboljeg filma u ovogodišnjem Takmičarskom programu Sarajevo Film Festivala.
