Piše: Sead Vegara

Bez ikakve greške možemo reći da posljednjih godina, a i puno više, Hollywoodu manjka ideja. Gotovo u svakom pogledu. Rijetki su oni filmovi zasnovani na novom, originalnom scenariju. Sve se svodi na puko prepričavanje starih priča, dotjerivanje otrcanih klišea, snimanje nastavaka (sequela, prequela), a toliko dobrih priča i ideja leži negdje u morima napisanih knjiga, koje samo stoje i čekaju. Kako se najstariji holivudski trik sastoji u tome da staroj priči daš novo ruho, što u većini slučajeva, tj. filmova, završi katastrofalno, čast pojedincima (rediteljima) naravno, kroz rubriku PLAY IT AGAIN, SAM predstaviljamo neke od (naj)boljih holivudskih filmova uporedo sa njihovim (ne)klasičnim remakeom.

Najstariji holivudski trik sastoji se u tome da staroj priči daš novo ruho

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremena, mjesta ili okolnosti,  jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

                                                                                                  John Huston ("Otvorena knjiga")

Prije svega:

The Great Escape Veliki bijeg, režija: John Sturges; uloge: Steve McQueen, Richard Attenborough, James Garner, James Coburn, Charles Bronson; 1963.

Ratni filmovi u biti opisuju borbu između dvije ili više zaraćenih strana, dok filmovi o ratnim zarobljenicima podrazumijevaju nadmoć i (kompletno) osvajanje jedne od strane drugog, sve osim onog posljednjeg... osim duše zatvorenika.

                                                               Stuart M. Kaminsky ("Žanrovi američkog filma")

Reditelj John Sturges je tri godine nakon western klasika Sedam veličanstvenih snimio Veliki bijeg. Film predstavlja ''celuloidnu adaptaciju'' knjige Paula Brckhilla i smatra se jednim od najboljih ratnih filmova na temu zarobljenika.

Današnja kino publika možda i ne bi toliko uživala u jednom ovakvom, s pravom možemo reći, ratnom akcionom epu jer se radnja odvija suviše sporo. To dozvoljava odličnu karakterizaciju i razvijanje likova i doprinosi atmosferi filma. Tri četvrtine filma, koji traje skoro tri sata, se odvijaju u kampu. Upravo je taj dio i najzanimljiviji jer su do u detalje opisane sve operacije koje su zarobljenici poduzeli da pobjegnu: odlaganje zemlje iz prokopanih tunela (u filmu tri, a u knjizi četiri tunela), prikupljanje potrebnih stvari i informacija za izradu lažnih pasoša, ucjena stražara, izrada civilne odjeće za bjegstvo. Potrebni, ali neuzbudljivi detalji koji bi u današnje vrijeme bili izbačeni i minimalizirani na uštrb akcionih scena, pucnjave i ekspolozija. Mada bi se to mogao smatrati i jednim od nedostataka filma jer uopšte nije prikazana prava strana ratnog zarobljeničkog kampa: glad, iznemoglost, hladnoća i neprilagodljivost življenja u takvim uslovima. (Jasno je da su vojnički zarobljenički kampovi ipak bili, ako bih mogao da se poslužim tom riječju, ugodniji u odnosu na prave koncentracione logore.)

Ostatak filma pratimo 76 zarobljenika koji su uspjeli pobjeći. Nema sumnje da je ovo pravi ''macho'' film jer za vrijeme cijelog trajanja filma skoro da se i ne pojavi niti jedan ženski lik, pa čak i u drugom planu.

Većina likova u filmu su izmišljeni i 'ukomponovani' na osnovu stvarnih ličnosti koje su opisane u knjizi. Sturges je okupio fantastičnu glumačku ekipu, sve same legende Hollywooda: Steve McQueen, James Coburn, Charles Bronson (sva trojica glumila u Sturgesovom The Magnificent Seven), James Garner, od kojih je i Richard Attenborough, kasnije režiser veoma hvaljenog, također ratnog filma A Bridge too Far (Nedostižni most, 1977.).

Nacisti razljućeni stalnim bježanjem zarobljenih Saveznika odluče da ''sva trula jaja stave u jednu košaru'', tj. da sve profesionalne bjegunce prisile na boravak u specijalno napravljenom kampu Stalag Luft III iz kojega je, po njihovom mišljenju, nemoguće pobjeći. Neustrašivi i dužnosti odani vojnici po samom dolasku u kamp ne gube vrijeme nego pod vodstvom zapovjednika, kojeg igra Richard Attenborough, počinju sa radom na kopanju tri tunela koja će ih odvesti s one strane žice. Svaki od zarobljenika ima posebnu vještinu koja je od ključnog značaja za uspijeh: Bronsonov lik je klaustrofobičar i kopač tunela (nezaboravna je scena u filmu kada Bronsona uhvati panika pri bijegu kroz tunel), Garner je ''nabavljač'', Coburn ''proizvođač'',  a najupečatljiviji od svih njih je McQueen kao ''The Cooler King'' čiji lik veći dio filma provede u samici zbog mnogobrojnih samostalnih pokušaja bijega. U jednom je uspio i ''vratio se'' i donio informacije potrebne za veliki bijeg. Scena koju ćete definivno pamtiti jeste McQueenov bijeg na motoru u zadnjem dijelu filma.

Ono što krasi ovaj film i daje mu jednu posebnu notu jeste muzika koju je komponovao Elmer Bernstein. Reditelj John Sturges je odradio brilijantan posao ispunivši film napetošću, crnim humorom, sarkazmom i posve dobrom akcijom.

Chicken Run Pobuna u kokošinjcu; režija: Nick Park & Peter Lord; uloge: Mel Gibson, Julia Sawalha, Jane Horrocks, Miranda Richardson; 2000.

Imajući u vidu da su ratne filmove o zarobljenicima, gotovo uvijek Britancima, radili američki reditelji, britanski animacijski studio Aardman Animations je uz pomoć američkog DreamWorksa napravio animirani film u kojem su odali počast najboljem u žanru Velikom bijegu. Pobuna u kokošinjcu se može smatrati nekom vrstom komične prerade filma Johna Sturgesa. Ali također sadrži i reference na druge filmove o ratnim zarobljenicima: na kokošinjcu je napisan broj 17 (Stalag 17 Billyja Wildera), Gibsonov lik se vrati i pomogne pri spašavanju ostalih kokoši baš kao i Stallone koji je u filmu Johna Hustona Victory (Bijeg u pobijedu) igrao Amerikanca među Britancima. (Stallone definitivno ne bi mogao proći kao Britanac.)

Ovaj neklasični remake ima više prednosti nego mana. Rađen je tzv. claymationom, animacijom glinenih lutaka. ''Nešto između svijeta crtića i stvarnog svijeta s akcijom uživo. Radi se o trodimenzionalnom, realnom svijetu sa stvarnom strukturom. Likovi su izrađeni od modernog plastelina uz latex pjenu, silikon, smolu i metalni kostur pa mogu mijenjati oblik; mogu se savijati. Ako je neko udaren u lice, ono se ponaša poput komada tijesta, kao u crtiću. Ali to nije samo igra s lutkama; zahtjeva planiranje sve do najmanjih detalja'', riječi su Nicka Parka, jednog od reditelja. Drugi je Peter Lord, suvlasnik Aardman Animationsa. Vlasnici su četiri Akademijina priznanja od kojih su tri za kratke i jedan za dugometražni animirani film o Wallaceu i Gromitu The Curse of the Were-Rabbit.

Film ima veliku akcijsku scenu (pijetao Rocky – Gibson spašava Ginger – Sawalhu iz mašine za pravljenje pilećih pita), veliku plesnu scenu, veliku ljubavnu scenu (Ginger i Rocky su sami na vrhu kokošinjca obasjani mjesečinom) i veliko finale (bijeg iz kokošinjca). Scenario (Karey Kirkpatrick) i sama priča (Peter Lord i Nick Park) su genijalni. Dijalozi vickasti i duhoviti. „Dolazim iz zemlje slobodnih i domovine hrabrih. Iz Škotske?“ Likovi su portretirani sa velikom pažnjom i karakterisani na najbolji mogući način.

Prikazuju gospođu Tweedy (Miranda Richardson) kao nemilosrdnu i novcem zaluđenu vlasnicu farme, gospodina Tweedyja (Tony Haygarth) kao priglupog farmera, dvojicu lukavih pacova (Timothy Spall i Phil Daniels) ''nabavljača'' koji će nabaviti sve samo da se domognu jaja, i naravno kokoške od kojih svaka ima svoje mane i vrline. Ginger je rođeni vođa, Mac (Lynn Ferguson) mozak i duša svakog pokušanog plana, lokalni pijetao Fawler (Benjamin Whitrow) je maskota RAF-a (britanskih vazduhoplovnih snaga) koji će i neznajući naći rješenje za ultimativno bjegstvo, a Rocky pijetao za kojeg ćete na trenutak posumnjati da će ih sve ostaviti na cjedilu.

Muzika (Harry Gregson-Williams i John Powell) je rađena u maniru teme Elmera Bernsteina iz Velikog bijega, a mogu se uočiti i skriveni momenti preuzeti iz Lucasovih originalnih Star Warsa (Rocky izusti istu onu rečenicu koju je progovorio i Wedge Antilles kada je vidio Zvijezdu smrti: ''Look at the size of that thing'') ili trenutak kada Ginger uzima kapu ispod spuštajućih vrata (Spielbergov Indiana Jones and the Temple of Doom). Farma kokoši je prikazana kao njemački logor za ratne zarobljenike, gdje kokoške pod vodstvom Ginger na sve moguće podzemne (Ginger sa kašikom u ruci na točkićima klizi po šini u prokopanom tunelu, kao Bronson u Velikom bijegu)  i nadzemne planove bijega koji se uvijek svode na to da Ginger završi u ’ćeliji za ispaštanje grijeha’ odbijajući lopticu o zid, baš kao i McQueen u Velikom bijegu. Samim čudom stiže pomoć u vidu ’letećeg’ pijetla Rockyja koji im daje brzinski kurs ’letenja’ jer vlasnici namjeravaju farmu pretvoriti u fabriku pilećih pita.

RUN, CHICKEN, RUN

Chicken Run obiluje humorom prihvatljivim i djeci i odraslima, odlično kreirane likove i priču, što se ne vidi baš često u velikim holivudskim filmovima. Ali kao i za sve, i za to postoji valjan razlog. To je britanski film urađen holivudskim novcem.