Godine 2019. izdavačka kuća OceanMore izdala je knjigu Proslava Damira Karakaša. Godina je 2020. kada je Proslava zaslužila književne nagrade tportala za najbolji hrvatski roman. Godina je 2024. kada će na svoj festivalski i kino put krenuti i film, baziran na istoimenom romanu.
Film Proslava dugometražni je prvijenac reditelja Brune Ankovića, a svoju svjetsku premijeru imat će 1. jula u glavnoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima. Scenarij je napisala Jelena Paljan, a producentice su Tina Tišljar i Rea Rajčić iz Eclectice.
Proslava je uvrštena u glavni takmičarski program 58. Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima, a takmičit će se za Kristalni globus sa još 11 dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova iz cijeloga svijeta. Nakon svjetske premijere zakazane za 1. juli, svoju hrvatsku premijeru imat će na 71. Pulskom filmskom festivalu, a u domaća kina stiže u novembru ove godine.
Proslava prati dvadesetak godina u životu glavnog junaka i njegove porodice u siromašnom ličkom selu. Na kraju Drugog svjetskog rata, umoran i poražen, vojnik Mijo skriva se u šumi. Iz skrovišta promatra rodno selo u koje se ne smije vratiti. Mijo nas vodi na putovanje u prošlost, a kroz tri ključna trenutka njegovog života istražujemo okolnosti koje dovode do ekspanzije ekstremizma u društvu. Ulogu glavnog lika Mije odigrala su trojica glumaca: Bernard Tomić, Lars Štern i Jan Doležal. U ulozi oca je Krešimir Mikić, u ulozi Mijine žene Drenke Klara Fiolić, a u filmu glume još i Tanja Smoje, Nedim Nezirović, David Tasić Daf i Izudin Bajrović.
Za potrebe snimanja trebalo je filmskoj ekipi i “odgovarajuće selo“ - selo koje će vjerno dočarati arhitekturu od prije sto godina. Bojali su se, kako kaže reditelj ovog filma, da ga neće moći naći i da će im lijep dio budžeta otići na gradnju kulisa.
“Ali, mi smo ga pronašli. Ne samo jedno, nego stotine. Sa zemljanim podovima u kućama, sa štalama, životinjama neishranjenim. Sve na 50 minuta od glavnog grada jedne europske države. To je priča o Lici, ali mislim da je ta dinaroidska priča široka i ista, od Banije, Like, preko Hercegovine, Crne Gore, pa dolje do Kosova22“, ističe Anković.
Što se tiče anegdota sa snimanja, Anković kaže da zapravo ništa posebno nije bilo osim što su susretali sve moguće životinje, kako domaće, tako i divlje, od vepra do vukova. Pamtit će i sela u kojima su snimali, a koja su taman toliko na rubu svega da nema ni signala, ni interneta.
“Dođeš tamo i vratiš se u neku daleku prošlost. No, s druge strane, to nosi i neku ljepotu, mir, bar nama koji tamo ne živimo“, govori Anković.
Snimalo se sve u kraju koji se zove Perušić, tamo gdje će Kosinjsko polje nestati jer će ga HEP potopiti. I to je, kako kaže Anković, velika priča, to što će ljude koji su u svojim kućama godinama i bave se sitno stokom i poljoprivredom, prebaciti u stambene zgrade.
Film je hrvatsko-katarska koprodukcija, uz podršku slovenske produkcijske kuće Pakt Media i koproducenata Diega Zanca i Ire Cecić.
Projekat su finansijski podržali Hrvatski audiovizualni centar, Filmski institut u Dohi, Kreativna Europa (Potprogram Media) i Hrvatska radiotelevizija. Razvijao se na radionici Ekran+ u organizaciji poljskog Studija Wajda, sudjelovao je i na radionici First Cut+ te je bio predstavljen na industrijskom programu When East Meets West u Trstu i na filmskom industrijskom događanju Qumra u Dohi.
