Piše: Sead Vegara

Veliki glumac Vincent Price jednom prilikom je rekao svom kolegi Dennisu Hopperu da će biti odličan negativac. Hopper mu je na to odgovorio da želi glumiti uloge glavnih junaka, a Price ga je odgovorio od toga rekavši mu da o njima niko ne priča. I istina, Hopper je poslušao savjet, te se profilirao u “dežurnog negativca“ nastupivši u mnoštvu filmova tokom svoje dugogodišnje karijere (Blue Velvet, Davida Lyncha, Speed, Jana de Bonta, Waterworld, Kevina Reynoldsa) koja je prekinuta smrću glumca 2010. godine. Jedan od nagativaca koje je uprizorio Hopper, sa kojim se baš i nije proslavio, bio je Kralj Koopa u filmu Super Mario Bros. iz 1993.

Prepoznatljivi brend

Nastao kao adaptacija istoimene popularne videoigre, film Super Mario Bros. ispao je žrtva pokušaja holivudskih moćnika da profitiraju na prepoznatljivom brendu igrice koja se pojavila još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali, u tome nisu uspjeli, te se film pretvorio u box office flop koji su kritičari “sahranili“. Igra je nastala pod okriljem japanske kompanije Nintendo, koja pored toga što programira videoigre, također radi i na izradi igraćih konzola. Kompanija se proslavila sa igrom Donkey Kong iz 1981, dok ih je igrica Super Mario Bros. iz 1985. proslavila na svjetskom nivou.

Ujedno prva u ekspanzijama koje će uslijediti tokom godina, Super Mario Bros. postaće prema publici najbolja i najvoljenija igrica. A svakako i jedna od najprodavanijih ikada sa 58 miliona prodatih primjeraka. Kreatori igrice Shigeru Miyamoto i Takashi Tezuka znali su da će ugođaj igrača biti potpun samo onda kada radnju igre prati i muzika, te su angažovali Kojia Kondoa da komponuje muzički podlogu. Koji Kondo ne samo da je u potpunosti uspio u svom zadatku, već je stvorio muziku koja je s godinama postala prepoznatljiva sama po sebi, iako se veže uz igru.

Oda Game Boyu

Igrači u igrici upravljaju titularnom braćom vodoinstalaterima, Mariom i(li) Luigijem, koji kreću u pohod kroz Kraljevstvo Pečuraka provlačeći se kroz cijevi, trčeći i skakućući, udarajući u kockice iz kojih izlaze Gljive od kojih postaju veći ili dobiju druge moći (“Cvijet“ je značio “pucaljku“, “Zvijezda“ – nepobjedivost), sve da bi spasili Princezu od zle kornjače Kralja Koopae (Bowsera). Super Mario Bros. se igrao na Nintendovim konzolama do 1989. (i dalje naravno) kada na scenu supa Game Boy, igraća konzola koja je mogla “stati u džep“, čime je bila daleko više primjenjivija i lakša za igru.

Generacije odrastale devedesetih godina prošlog stoljeća dobro znaju šta je značilo imati Game Boy, čudesnu spravu na kojoj su se satima i satima igrale razne videoigre, a najviše Super Mario. Nije baš bio slučaj da je svako imao Game Boy, te se jedan dijelio na više igrača i po nekoliko dana, a nekad i samo po nekoliko sati. Također je postojala i opcija sa i(li) bez adaptera za struju, baterijama (koje su bile luksuz), ali i svojevrsnim napravama poput tzv. akumulatora koji bi se spojio na Game Boy. Svako se snalazio na svoj način, ali kada biste jednom počeli da igrate, sati su prolazili kao minuti.

Nakon 30 godina

Hollywood ne bi bio Hollywood da se još jednom nije okušao u adaptaciji videoigre Super Mario Bros. To će se i desiti tačno 30 godina nakon propalog pokušaja igranog filma. Ovoga puta, Ilumination kao animacijski odjel filmskog studija Universal, napravio je nevjerovatnu stvar sa CGI animiranim filmom The Super Mario Bros. Movie (Super Mario Braća Film, 2023) udruživši se sa kompanijom Nintendo i tvorcem igrice Shigerujem Miyamotom. CGI animirani film The Super Mario Bros. Movie ne samo da ostaje vjeran izvornom materijalu već ga nadograđuje i transcendira sa nevjerovatnim stilom i iznimnom pripovjedačkom vještinom.

Svi sitni detalji iz igrice, svih njenih iteracija i ekspanzija, vješto su utkani u tkivo animiranog filma da je prosto uživanje posmatrati sve te silne doskočice koje će vam se otkrivati same od sebe vodeći radnju naprijed. Vodoinstalaterski dvojac iz Brooklyna, Mario (glas Chrisa Pratta) i Luigi (glas Charlieja Daya), dospjet će u čudesnu zemlju gdje će se morati dokazati i pokazati hrabrost. Nakon što se razdvoje i prođu kroz različite cijevi, Luigi završi u ropstvu Bowsera (glas Jacka Blacka), a Mario (suprotno od narativa igrice) udružuje se sa Princezom Peach (glas Anyaje Taylor-Joy) iz Kraljevstva Pečuraka, kako bi spasio brata.

Digitalni lutkari

Ne samo da su digitalni lutkari Aaron Horvath i Michael Jelenic, sa armijom ljudi iza sebe, uspjeli da iznimno deskriptivan scenarij Matthewa Fogela (Minions: The Rise of Gru, 2022) pretvore u nevjerovatne pokretne slike, već su uz kreartora izvornog materijala Miyamotoa učinili da svijet igrice oživi u svim svojim sitnim detaljima. Posuđujući od još nekih drugih popularnih igrica, poput Donkey Konga i Mario Karta, kao najreprezentativnijim, The Super Mario Bros. Movie isijava i srcem kuca sa CGI animacijom neviđene ljepote.

Kako se očekivalo, uspješno je startao u kinima pri čemu je u produženom prazničnom vikendu u SAD-u, zaradio 200 miliona dolara, te tako postao daleko najuspješniji porodični film u skorijem periodu. Ujedno je ostvario i najbolji debi jednog animiranog filma sa (do sada) totalnom svjetskom zaradom od preko 375 miliona dolara. Opet, što bolja prođa na box officeu, to je više i izgledniji nastavak. Nastavak koji će zasigurno doći, samo je pitanje kada i kako. A uposlenici Iluminationa kao pravi digitalni lutkari znaju da umjetnost ne treba požurivati.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans