Piše: Mirnes Alispahić
Iako su njegove prethodne adaptacije tuđeg materijala i ideja (Avatar: Posljednji gospodar i Zemlja: Novi početak) “potonule“, kako kod kritike tako i gledatelja, Shyamalan je odlučio isprobati svoju sreću po treći put pa se prihvatio adaptacije grafičke novele “Dvorac od pijeska“ Pierra Oscara Levyja i Frederika Peetersa, pretvorivši je u film Ostarjeli (Old, 2021), misteriozni naučno-fantastični horor. Jedna stvar se mora priznati Shyamalanu, on je reditelj koji zna napraviti atmosferu i izgraditi napetost, te zadržati pažnju gledatelja ma koliko njegovi scenariji imali rupa i parali uši lošim dijalozima. Isprobanim receptom kojeg se drži još od Šestog čula on nas upoznaje s porodicom Cappa, ocem i majkom za koju se ispostavi da su na rubu raspada braka i njihovo dvoje djece, koji dolaze u resort, u kako se čini, raj na zemlji.
Ostrajeli; režija: M. Night Shyamalan; uloge: Gael Garcia Bernal, Alex Wolff, Thomasin McKenzie; 2021.
IMDb rejting: 5.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 50%
Vrlo brzo, na nagovor hotelskog menadžera, Cappe se nađu na zabačenoj plaži za koju „niko ne zna“, osim što su s njima tu još dvije porodice, i gost kojeg pronađu na tom mjestu, poznati reper. Majstor svog zanata, Shyamalan gradi misteriju dok tenzije među gostima rastu nakon pronalaska leša djevojke, po riječima repera, gošće hotela. Već nakon što otkriju da je s plaže nemoguće otići i da mobiteli nemaju signala, film počinju da opsjedaju poznati i neizbježni klišeji, s obzirom na to da se sve odvija na jednom mjestu s malom grupom ljudi pa se unaprijed može naslutiti da slijedi strah i panika. Čak i bez gledanja trailera ili bilo kakvih prethodnih informacija o filmu jasno je da slijedi nevolja, samo se gledateljima nameće pitanje, šta je to Shyamalan ovaj put zakuhao u svojoj kuhinji?
Tu na scenu stupa Shyamalanov istup u natprirodno i ono što se na prvu činilo Ubistvom u Orient ekspresu, gdje je voz zamijenjen tropskom plažom, a pretvara se u epizodu Zone sumraka, posve očekivano kada je u pitanju M. Night Shyamalan. Upravo tu leži najveća slabost ovog filma, koju bi možda bolji scenarista ispravio i pretvorio u prednost. Priča i likovi u Shyamalanovom, pomalo pretencioznom scenariju, nemaju dovoljno snage da izdrže nešto jače od sat i pol i stječe se dojam da je u pitanju 45-minutna epizoda razvučena do maksimuma. Međutim, Shyamalan je, uprkos neuspjesima nekih svojih filmova, zaradio dovoljno kredibiliteta da može raditi šta želi dok snima. Dok to vrijedi za neke reditelje, za Shyamalana nažalost i ne. Studio mu je trebao nametnuti jačeg scenaristu da ispegla scenario, jer je čak i taj neočekivani obrt na kraju, nešto što je postalo zaštitni znak Shyamalana, totalno nepotreban i samo više narušava film, koji je već do tog dijela uveliko poljuljan rupama koje Shyamalan tako nonšalantno pokušava zakrpiti i baciti prašinu u oči gledateljstvu.
Nije Ostarjeli najgori film u Shyamalanovoj karijeri, ali nije ni toliko visoko na ljestvici. Ono što ga donekle izvlači jesu scenografija i režija, mada ga ni oni ne mogu izvući iz mulja prosječne epizode Zone sumraka čiji je potencijal ostao neiskorišten. Pogledati? Da, kriterija spuštenih do minimuma.
