Piše: Mirza Skenderagić

U organizaciji Ambasade Republike Češke i Republike Slovačke u Bosni i Hercegovini,  u utorak 11. septembra u 20 sati će povodom obilježavanja pedeset godina od Praškog proljeća 1968. godine, u sarajevskom kinu Kriterion biti održana projekcija igranog filma Topla gnijezda (Pelíšky, 1999). Upravo s okončanjem ovoga pokreta za demokratske reforme poznatijeg kao Praško proljeće i ulaskom sovjetskih tenkova u komunističku Čehoslovačku u augustu 1968. godine, završava ostvarenje Topla gnijezda reditelja Jana Hrebejka, koje je 1999. godine na Međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary osvojilu Nagradu kritičara (FIPRESCI).

Topla gnijezda su porodična retro-komedija čija je radnja smještena u jednu od najvažnijih godina u češkoj historiji, 1968, kada je započet reformistički pokret u komunističkoj Čehoslovačkoj, nazvan Praško proljeće, na čijem čelu je bio prvi sekretar KP-a Čehoslovačke Aleksandar Dubček. Dok se izvan zidina jedne Austro-Ugarske vile u Pragu odigrava ovaj historijski trenutak, porodice Šebek i Kraus provode svoje živote u svakodnevnoj porodičnoj zabavi i teškoćama, vole, pate, smiju se i tuguju. Gospodin Šebek je simpatični, dobroćudni oficir koji podržava vladajući politički režim, a nasuprot njega je Kraus, bivši borac na strani otpora s gorkim ratnim iskustvima. Kako je riječ o češkom filmu, i jedan i drugi izgledaju podjednako glupavo i apsurdno.

Nove generacije koje će u Češkoj naposlijetku i dočekati dolazak demokratije, s Baršunastom revolucijom 1989. godine, u ovome filmu su predstavljeni u liku troje tinejdžera koji ne razmišljaju o politici, već o Micku Jaggeru i najnovijoj obući sa Zapada – Michala Šebeka (Michael Beran) koji je smrtno zaljubljen u svoju komšinicu sa gornjeg sprata Jindřišku Krausovu (Kristýna Nováková) koja opet voli ljepuškastog rockera s “beatlesicom“, Eliena (Ondřej Brousek), čiji su roditelji emigrirali u SAD, dok on u rodnoj zemlji vodi lokalnu filmsku grupu specijaliziranu za holivudske i predratne francuske filmove.

„Bio je Božić 1967. Upravo sam navršio 16. Bio sam beznadno zaljubljen i htio sam umrijeti“, kaže Michalov naratorski glas otvarajući film, dok istovremeno priprema uže za vješanje. Ironično, spašava ga Jindřiška koja je i uzrok njegove patnje, a koja, pored ovoga dramaturškog sukoba, kreaira i centralni idejni konflikt u filmu, onaj sa burnim nacionalističkim i antikomunističkim ocem (u jednom trenutku u filmu Jindřiška tako kaže da su knedle njene majke bliže talijanskim nego tradicionalnim češkim knedlama, što kod Krausa izaziva bijes).

Riječ je, dakle, o klasičnoj češkoj crno-humornoj drami u kojoj se isprepliću različita mišljenja i stavovi, žalost i radost, ljubav i politika, a u kojoj suicid predstavlja sastavni dio života, skriven negdje između ljubavnih zanosa i historijskih događaja. Nastao na snažnim temeljima Češkog novog talasa i prije svega inspirisan filmskim izražajem Miloša Formana, Jiřía Menzela i Jana Němeca, ovo ostvarenje traga za smijehom u turbulentnim historijskim vremenima u kojima tragedija vreba iza svakog ugla, te podsjeća na dobri-stari češki humor, istovremeno suptilan i urnebesan. Kao i filmovi Češkog novog talasa, i film Topla gnijezda je režiran, snimljen i montiran pod pod snažnim utjecajem cinéma véritéa,  francuskog novog vala i talijanskog neorealizma, te nedodoljivo podsjeća na kafkijansku satiru o represiji u socijalističkom češkom društvu, naslova O svečanosti i gostima (O slavnosti a hostech, 1966) Jana Němeca, u kojoj domaćin jedne svečanosti, poput tadašnjih totalitarističkih političkih aktera, uporno ubjeđuje svoje goste da je sve što on želi samo da oni budu sretni, te npr. Oscarom nagrađen naslov Strogo kontrolisani vozovi (Ostre sledované vlaky, 1966) Jiřía Menzela.

Kao što i sam naslov inicira, Topla gnijezda su nježna pjesnička i humoristična priča o tri generacije u Češkoj Republici, i dok stariji roditelji pokušavaju zaustaviti vrijeme i odgoditi prodiranje bilo kakvih promjena u svoje živote, nadolazeće generacije sazrijevaju i poput Praškog proljeća najavljuju konačno buđenje slobode u Češkoj (najdirektniji primjer urušavanja političke ideje očeva predstavljaju plastične kašike kao čuda „socijalističke nauke“, koje Šebekov ujak šalje porodici, a koje se tope u šoljici vruće kafe). Ipak, dok su filmovi češkog novog talasa nagovještavali duhovnu spremnost češkog naroda na čuveno Praško proljeće 1968. godine, film Topla gnijezda će podsjetiti sadašnju Češku, njene stanovnike i cijeli svijet, na period kada su posijani prvi vjesnici „proljeća“, koji će naposlijetku raširiti svoje latice 20 godina poslije i nastaviti rasti i širiti miris slobode.

Sovjetska invazija iz augusta 1968. godine, koja se sve vrijeme skupljala u zraku poput podmukle bolesti, u filmu na kraju dolazi naglo i iz temelja mijenja živote i ruši svjetove svih Hrebejkovih likova, ali i donosi nešto za cijeli češki narod – nadu. „Nešto se ipak promijenilo“, kaže Michal u svom posljednjem naratorskom obraćanju. „Ovaj film je posvećen svima čiji su prijatelji, ljubavnici, roditelji i djeca, nestali preko noći ostavivši vas same“, telop je s kojim završava film, dok Michal leži na krevetu i posmatra kavez sa razigranim papagajima.