Piše: Sead Vegara

Zašto ljudi snimaju romantične komedije? Da bismo nešto naučili iz njih? Ne bih rekao. Doduše, možda poneku repliku i kako flertovati, zavoditi, ali bićemo iskreni. Romantične komedije se snimaju radi onih usamljenih srdaca koja još uvijek nisu našla partnera i koja će nadu i spas, za određeno vrijeme, potražiti baš u gledanju takvih filmova. Ko zna, možda se baš na projekciji takvog filma sretnu i upoznaju dvije srodne duše. Dešavalo se. Vjerujte mi na riječ. Američke, tj. holivudske romantične komedije su filmovi u kojima se momak i djevojka upoznaju, zavole, pa prekinu, pate jedno za drugim, ili se ne podnose i na kraju završe zajedno, ili su najbolji prijatelji, a ona se udaje, ili... kombinacija ima mali milion i uvijek je sretan završetak. Limunada je u narodu poznatiji termin za takvu vrstu filmova. Postoje dakle obične limunade, gorke, zašećerene i dobro slatke limunade. Britanci su majstori u pravljenju takvih filmova. Four Weddings and a Funural (Četiri vjenčanja i sprovod), da pomenemo najbolji.

Britanac Nigel Cole (Calendar Girls) je snimio (pre)slatku limunadu pod nazivom A Lot Like Love (Nešto poput ljubavi) sa Amandom Peet i Ashtonom Kucherom u glavnim ulogama. Kad kažem (pre)slatku, ne mislim na to da je film koji ćete gledati nešto što ste vidjeli hiljadu puta u raznoraznim varijacijama na temu, nego nešto što će vas zaista opustiti i nasmijati, bez namjere da vam podilazi niti na sekundu. Onakva limunada koju napravite sami sebi, po svom ćejfu. Ni preslatka, ni gorka, nego tamam.

Gorko – slatka limunada, znalački iskonstruisana, napisana, odglumljena i s orkestriranom preciznošću snimljena, (500) Days of Summer (500 dana sa Summer) je u stvari priča o ljubavi, patnji i svemu što ide uz prvopomenutu riječ –osjećaj, stanje. Scenaristi Scott Neudstadter i Michael H. Weber su napisali u jednu ruku antiromantičan i polukomičan film, pri tome pobjedonosno rješavajući problem holivudskih romantičnih komedija koristeći se sličnom idejom scenarističkog genija Andyja Kaufmana (Etenrnal Sunshine of the Spottless Mind). I po čemu se ona razlikuje od ostalih? Po mnogo čemu. Prije svega sam pristup temi, inventivan, ali ne na iritirajući način kojim je režiser debitant Marc Webb prikazao tok veze između mladića Toma Hansena  (Joseph Gordon-Levitt) i djevojke Summer Finn (Zooey Deschanel) kroz retrospekciju i ispreturanu filmsku radnju. Ovo jeste priča momak upoznaje djevojku, ali nije ljubavna priča kako kaže narator s početka filma. Momak upoznaje djevojku. Momak osvaja djevojku, i oni žive sretno do kraja... To bi bila neka ustaljena formula, ali linearna radnja filma je isječena na komadiće spojene zajedno bez ikakvog, na prvi pogled, logičnog redosljeda. I ta ispreturana filmska radnja daje još veći doprinos i pravi kontrast između likova i njihovih emocionalnih stanja.

James L. Brooks  (Doba nježnosti) je sve svoje filmove je napisao i režirao. Scenario za As Good As It Gets (Bolje ne može) Brooks je napisao zajedno sa Markom Andrusom, autorom priče. Predivan scenario je nešto što ovom filmu daje prednost nad ostalima u istoj kategoriji, a to je romantična komedija (ne u smislu onoga što nam danas prodaju pod tom etiketom, već u smislu nečega što ima neograničen rok trajanja). Uz to i odlična podjela uloga. Oscarom nagrađeni Jack Nicholson i Helen Hunt, te Greg Kinnear i Cuba Gooding, Jr. su doprinijeli filmu savršenim glumačkim performansima. Nicholson je odradio fantastičan posao ulogom Melvina Udalla, opsesivno – kompulsivnog, rasističko nastrojenog namćora i uspješnog pisca ženskih romana koji će proći životni put mijenjajući sebe kao osobu i uz to pustiti nekoliko ljudi u svoj uredno – komplikovani život, konobaricu Carol (Hunt) i komšiju slikara – homoseksualca Simona (Kinnear).

Ljubavna trilogija Richarda Linklatera romantičnih drama Before Sunrise, Before Sunset i zadnjeg Before Midnight predstavlja par, Jesseja (Ethan Hawke) i Celine (Julie Delpy), koji ni u kom slučaju ne mogu biti simbol za sve veze (koliko ljudi toliko ćudi), ali odslikava njihovu ljubavnu priču koja postaje jedinstvena i time univerzalna. Prvi film je ljubavna priča, drugi priča o životu, a treći priča o umijeću življenja. Par koji upoznajemo u Before Sunrise i pratimo u ostala dva filma, sva tri snimljena u periodu od 18 godina, samo u tri dana, izgleda kao da poznajemo čitav život. To u jednu ruku i jeste tačno, ne želeći da odajem detalje onima koji tek trebaju da pogledaju filmove (!), reći ću samo da je ispisana predivna romantična priča.

Zašto ljudi snimaju romantične komedije, ponavljam pitanje s početka teksta. I opet kažem, da je to jedinstvena forma koja će uvijek i zauvijek imati publiku i nikad neće zastarjeti. Ofucano je kao i sve ostalo što se nudi iz holivudske tvornice snova. Navedeni primjeri su tek zrncad pijeska u moru pustinje, a tu i tamo će se uvijek pojaviti poneki romkom koji će vam svojom zaigranošću, lijepom i već (ne)viđenom pričom, ili hemijom glavnih protagonista, očarati i natjerati na bezbrižno (?) sanjarenje. Naravno, ako ste takva romatična duša.

Objavljeno u magazinu Dani