Piše: Sead Vegara

Zgrada koja je ''davala'' najmanje raje, kako sam već spomenuo, je bila ona u kojoj je stanovao Bane, a ona je ujedno dijelila dva parka i time dvije različite raje. Kako to obično biva moja raja i raja iz susjednog parka su često znali biti u neprijateljskim odnosima zbog neke tričarije. Neko iz njihovog parka je prebio nekog našeg (ili obrnuto), ili se znalo ratovati zbog dijelova teritorije –parkirališta. Prilikom jednog ''rata'', sjećam se, u napadu sam razbio prozor na zgradi u prizemlju smotano bacivši kamen. Prozor koji sam razbio je bio na stanu ''ludog'' Đoke, čovjeka čiji je jedini hobi bio popravljanje i dotjerivanje starog fiće (čas ga je farbao u plavo, čas u žuto) te proganjanja nas dječurlije kada bismo ga zatekli pri popravcima. Prozor je pukao u komade, doduše ne onako kako smo to viđali u filmovima –a to je u stotinu komadića rasprešenih svuda okolo, i nastao je tajac. Raja iz mog parka se razbježala u trenu, a suparnička ekipa je također pobjegla glavom bez obzira. Svi smo iščekivali da Đoko istrči urlajući, ali za blago čudo Božije tog dana nije bio u stanu.

Rat je bio okončan nakon toga, bez pobjednika i poraženog. Da nismo stalno bili u neprijateljskim odnosima govore i mnogobroji fudbalski turniri igrani po sistemu jedna utakmica na našem, a revanš na njihovom terenu. Naš park je bio Marakana, dok su oni svoj zvali Đuzepe Meaca. Često puta se znalo desiti da zbog ishoda finalne utakmice zaratimo i time nastavimo sa neprijateljstvima. Sve u svemu, ti dani provedeni u primirju su bili oni u kojima smo nekako najviše i uživali (stalno se igralo fuce), mada su oni ''ratnički'' također imali svoje čari. Igre u parku su bile nešto što smo svi odreda sa zadovoljstvom i razigranošću prihvatali. Bili smo zaokupirani pojavom nove crtane serije, sezonom novih sličica ili bi bili zaokupirani tematikom nekog od filmova koji smo pogledali.

Takav slučaj se desio nakon odgledanog filma The Goonies u kojem se skupina dječurlije udruži u potrazi za blagom gusara Jedookog Willyja sve u cilju spašavanja porodične kuće jednog od učesnika poduhvata. Film je bio nadasve uzbudljiv i smiješan, odlična dječija avantura prupuna likova sa kojima smo se mogli poistovijetiti bar kada su godine u pitanju. Pogledali su ga svi u raji i polako se počela praviti atmosfera za našu sopstvenu ekspediciju za blagom. Nismo daleko odmakli, možda do Šopinga, kada smo doživjeli neuspjeh. Ono što je mene čekalo kod kuće su bile batine jer me je vidjela mamina tetka kako se vrzmam po Šopingu gdje mi je bio zabranjen pristup. Bilo kako bilo, poduhvat je propao.

Ali u nekoj skoroj budućnosti, za vrijeme mog odrastanja u sarajevskom naselju Mejtaš, opet potaknut Gunisima i još više Stevensonovom knjigom ''Otok sa zakopanim blagom'', nas trojica Semir, Eldar i ja smo napravili lažnu mapu sa zakopanim blagom (učinili smo je baš pravom mapom kako smo zamišljali –i vidjeli– da treba da bude, iskrzana, probušena, prljava i šta sve još). Na mapi je sve bilo ucrtano po nekom našem doživljaju; malo smo istraživali o historiji mjesta, te napravili toliko upečatljivo djelo kojim smo zavarali, slobodno se može reći, odveć priglupog Kenu. Na mjesto koje je bilo obilježeno sa znakom ''X'' zakopali smo kao nekakve ''dragulje'' koji su u biti bili obično staklo sa lustera iz moje dnevne sobe izgledom poput dragog kamenja.

Nakon priče koju smo prodali Keni o pronalasku mape u jednoj prastaroj knjizi krenuli smo u potragu za blagom. Čak smo bili osmislili i zamke, ali ne sa toliko uspjeha. Kada je Keno konačno došao do mjesta opisanog u mapi kao ono na kojem se nalazi blago, nas trojica smo bili tu sa njim i nismo mogli da se obuzdamo. Nakon što je iskopao blago Keno je sa telećim izrazom na licu rekao: ''Kakve su ovo gluposti?'', a nas trojica smo prasnuli u smijeh. Ne zadugo jer je Keno bio bijesan i pojurio nas je misleći da se iskali na nama zbog toga što smo ga napravili budalom. Nije uspio da uhvati nijednog od nas, a sljedećih par dana smo se držali podalje od Kene jer je ovaj još uvijek bio poprilično osvetnički nastrojen. Mislim da je čak, nakon što je prošlo podosta vremena, i sam napravio mapu kojom je htio da nas zavara, ali jednostavno bez uspjeha.