Piše: Nino Romić
U reklivijaru B-filma s kultnom reputacijom, svoje zasluženo mjesto zauzima Re-Animator u režiji Stuarta Gordona, neuobičajena adaptacija neuobičajene priče iz pera Howarda Phillipsa Lovecrafta. Tvorac Chtulu mitosa je težak pisac za adaptiranje u igrani film. Njegove priče su često pisane iz prvog lica s minimalnim, ako uopće prisutnim, dijalogom ili interakcijama s drugim (ljudskim) likovima. U nekima su zapleti u potpunosti odsutni, a radnja se svodi na svjedočenje pripovjedača o događajima koji su doveli do njegovog gubitka razuma. Zanimljivo štivo, bez sumnje, ali i nezahvalna podloga za adaptiranje u film. Međutim, Gordon je za svoj pokušaj obrade Lovecrafta izabrao jedan od nekolice njegovih komercijalnih radova, ako se takav epitet uopće može upariti uz inicijale H.P.L.
Re-Animator je splatter horor film u duhu Evil Dead serijala Sama Raimija, a kao takav obiluje živopisnim nasiljem, scenama rasparčavanja, golotinjom na ivici ukusa te izdašnim humorom apsurda. Mješavina užasa i urnebesa se očituje najbolje u sceni gdje kamera preko ramena prati glavnog lika dok se spušta u mrak labatorija u podrumu. Kretanje kamere te korištenje rasvjete u podrumu su dobro iskorišteni za dizanje napetosti pred komični okršaj sa zombificiranim mačkom. Narav filma se očituje u prvim minutama, kada ulazimo u ured uglednog švicarskog doktora Grubera, nad čijim tijelom susrećemo krvlju prekrivenog Jeffreyja Combsa u ulozi Herberta Westa, naslovnog reanimatora. West je, naime, razvio rastvor koji u tijelu preminule osobe obnavlja mehaničke i hemijske procese na kojima počiva život. Nažalost, još neusavršeni rastvor u život vraća osobe u akutnom napadu psihoze, što ih čini izuzetno nasilnim i opasnim po ostale.
Suočen s neuspjehom u Švicarskoj, West se vraća u Ameriku i započinje studij u zloglasnom Univerzitetu Miskatonik, gdje se brzo zamjera predavačima i dekanu. Na Univerzitetu West upoznaje i svog budućeg cimera, Dana Caina (Bruce Abbot), predanog studenta medicine koji se žustro bori za živote svojih pacijenata. Nedugo po početku svog studija, West započinje nove pokuse, što ga dovodi u nezgodnu situaciju s Cainom, ali i Cainovom djevojkom Megan, koja je sasvim slučajno i kći dekana Halseyja.
Gordon te scenaristi Norris i Paoli su prekrojili bezimenog naratora iz Lovecraftove kratke priče u drugog glavnog lika. Štaviše, radnju pratimo više iz ugla Dana Caina nego Combsovog Herberta Westa. Film se trudi staviti u kontekst nit što spaja Caina i Westa. Obojica su vlastita vrsta reanimatora, a susrećemo obojicu u neuspjelom činu spašavanja života – Caina u šok sobi, a Westa uz doktora Grubera. Ishod premještanja težišta na Caina je mješovit. S jedne strane, proširivanjem uloge Westovog cimera se otvara prostor za interakciju između likova, ali se istovremeno i smanjuje važnost Herberta Westa, što i ne bi bilo tako štetno da ga ne tumači Jeffrey Combs.
Combs ne samo da odgovara Lovecraftovom opisu Herberta Westa, on ga i nadopunjuje hladnim netremičnim pogledom te maničnom živahnosti u izvođenju nasilnih radnji. S očitom šalom u stranu, Combs je najanimiraniji glumac u svakoj sceni. Daleko od toga da ruši kulise, Abbot je ipak pomalo ukočen pokraj njega. Lik Barbare Crampton, Megan Halsey, tu je da bude privlačna plavuša koju će iz nevolja spašavati glavni lik, pa je film drži uglavnom na margini zanimljivosti.
Premda nisu na nivou Carpenterovog The Thinga, praktični efekti uz malu pomoć mudro smještenih rezova u montaži pristojno upotpunjuju slikovitost prizora komadanja i tjelesnog užasa, pri čemu je najviše pažnje (a vjerovatno i budžeta) posvećeno zombiju profesora Hilla, glavnog antagoniste. Dobro uložen novac, pošto dobivamo dva lika po cijenu jednog glumca. Iz istih, budžetskih razloga, sve glavne scene su smještene u zatvorenom prostoru, što filmu daje dozu klaustrofobije. Ustvari, pozamašan dio trajanja filma se odvija u istoj prostoriji – mrtvačnici, uključujući i krvavi vrhunac.
Re-Animator nije film za svakoga, i to ne samo radi izobilja nasilja. Dijalog je u melodramatičnim trenucima na srednjoškolskom nivou, a Abbot i Crampton su nerijetko ukočeni naspram Combsa. Dalje, pedantniji gledatelji će se namučiti sa nekim stvarima kao što su tapecirana ćelija u uredu neurokirurga, ili kako se Westov rastvor uopće apsorbuje u tijelu s nepostojećom cirkulacijom. Film kao lovecraftovski horor ne zastupa najbolje taj žanr. “Herbert West – Reanimator” je priča koju je Lovecraft napisao po porudžbi časopisa sa strožijim smjernicama, tako da se odlučio na bitno konvencionalniju priču od onih bližih njegovom srcu. Pored toga, priča je napisana i objavljena 1921, desetak godina prije Lovecraftovih zvučnijih naslova, dok je njegova sada nadaleko poznata estetika još uvijek bila gruba i neusavršena. Film je vjeran priči u onoj mjeri koliko budžet i prelazak iz jednog medija u drugi dopuštaju. Radnja je premještena iz osvita dvadesetog vijeka u tada suvremene osamdesete, a uprkos pojavljivanju uobičajenih Lovecraftovih kriptičnih novoengleskih toponima, Re-Animator je snimljen među brdima Hollywooda u sunčanoj Kaliforniji.
Ipak, treba priznati da Re-Animator posjeduje izvjesnu draž. Radnja je pojednako šizofrenična kao i naslovni lik, a Combsov frankenštajnski Herbert West zaista jeste najbolja stvar u filmu. Muzička špica je također vrijednja spominjanja. Ista se sastoji od šarenog repretoara nasrtaja na žice u crescendu i zarazne glavne teme koja je mješavina špice iz Ralja i nečega što bi Danny Elfman sastavio za podlogu nekog Burtonovog naslova. Film uživa kultnu reputaciju među zagriženim poklonicima B-filma osamdesetih, no oni su sigurno već upoznati sa ovim naslovom. S time, oprezna preporuka ide onima koji još nisu upoznati s postmodernim Prometejem Stuarta Gordona, koji će sigurno animirati njihovo sljedeće filmsko veče.
