Sam Mendes je na ovogodišnjoj dodjeli Zlatnih globusa odnio dvostruku nagradu – onu najboljeg filma te onu najboljeg režisera za ratni ep 1917. Po primanju nagrade i kratkog govora, Mendes je dao nekoliko izjava novinarima u kojima se, između ostalog, dotakao izuzetno osjetljive teme u sezoni dodjela nagrada – Netflixa.
Naime, režiser se osvrnuo kratko jedan svoj raniji film, hit sa kraja prošlog milenija, American Beauty, rekavši da mu ne bi bilo žao da takav film danas doživi kratko igranje u kino-dvoranama i da se potom preseli na servere nekog streaming servisa gdje bi bio dostupniji većem broju gledatelja koji bi zaista u njemu i uživali. Po Mendesu, kino-dvorane su preuzeli veliki naslovi, što ne ostavlja dovoljno prostora za usporedno manje filmove koji se trude prenijeti vlastitu priču i likove.
Budući da je režirao 1917, Mendes nije bio sasvim negativno raspoložen prema filmu kao spektaklu, držeći da je baš to pravac u kojem bi se trebali kretati filmski autori koji žele da njihov film doživi puni život u kino-dvoranama, te da moraju biti potpuno posvećeni tom cilju. Vlastitim riječima, Mendes je rekao:
Na tvorcima filmova je napraviti film koji se mora vidjeti na velikom platnu. Mislim da je važno da budu ambicionzni i da se koriste svim alatima filma SurroundSoundom, Imaxom, i svakim djelićem svog bića da bi stvorili velike priče za velika platna.
Mendes je zvučao dosta pomirljivije sa pravcem u kojem se film kreće na pragu nove decenije i prema sredini ovog vijeka nego njegov kolega, Martin Scorsese. Osjeti se da obojica imaju slično stajalište o položaju filma kao umjetnosti, naspram filma kao spektakla, ali da je pri tome Mendes daleko pragmatičniji.