Piše: Sead Vegara

Ono što se činilo (i stvarno bilo) revolucionarno u 2005. godini, a to je film Sin City, sa do tada neviđenom upotrebom digitalne tehnologije, specijalnih vizuelnih efekata kombinovanih sa green screen pozadinom i „glumom na prazno“, preraslo je u najbolji doslovni transfer stripa na veliko platno. Robert Rodriguez, scenarista, reditelj, montažer i snimatelj, bukvalno čovjek za sve po pitanju filma, ne samo da je odlučio „preslikati“ istoimenu grafičku novelu Franka Millera na celuloidnu traku, sličicu po sličicu, tablu po tablu, već je odlučio da mu opšte nije potreban scenarista. Imao je Millerove riječi iz oblačića u stripu koje su bile i više nego dovoljne za filmski scenario. Rezultat i finalni prozvod su bili „razoružavajući“ u svakom pogledu; vizuleno impresivan, čak nadprosječan, odlično režiran, neviđen dokaz da je struktura stripa od svih mogućih umjetničkih formi najprilagodljivija „specifičnostima filmske poetike“. Publika je hrlila u kina, kritičari pjevali hvalospjeve, a sve to je bilo dovoljno da se koreditelj i scenarista Frank Miller odluči za celuloidnu adaptaciju stripa „Spirt“ Willa Eisnera urađenu istom tehnikom, ali je bilo očigledno da je Miller bez Rodrigueza samo strip artista bez nekog pretjeranog dara za pričanje priče putem pokretnih slika. Sve u svemu, da ne treba požurivati umjetnost Rodriguez zna dobro tako da je zajedno sa Millerom isporučio nastavak Sin City: A Dame to Kill For za ravno devet godina.

Sin City: Vrijedna ubojstva; režija: Robert Rodriguez & Frank Miller; uloge: Mickey Rourke, Jessica Alba, Eva Green, Joseph Gordon-Levitt, Josh Brolin; 2014.

IMDb rejting: 6.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 44%

Što je mnogima zasmetalo sa nastavkom, na koji, ruku na srce, uopšte nije ni trebalo da čekamo ovako dugo, jeste upravo činjenica da nije napravljeno ništa revolucionarno u odnosu na prvi dio. Svejedno, Sin City: A Dame to Kill For je ponovno dobro skrojena celuloidna priča, doduše već jednom viđena transforamcija „statične“ devete u „pokretnu“ sedmu umjetnost. Opet je riječ o adaptaciji tri Millerove grafičke novele (kao i u prvom filmu dvije su dopisane), i čak je i način pripovijedanja skoro pa identičan. Tri priče se ne isprepliću toliko, ali dovoljno da se tu i tamo poneki lik sretne u svakoj. Naslovna je svakako „A Dame to Kill For“, za protagoniste ima Josha Brolina kojeg je opčarala opasna Eva Green; jedna od ostale dvije direktna je poveznica sa prvim dijelom (lik Nancy koje portretira Jessica Alba se sveti senatoru Roarku – Powers Boothe, za smrt detektiva Hartigana – Bruce Willis), a druga ta u kojoj Joseph Gordon-Levitt kao mladi kockar Johnny staje na put seantoru Roarku. Svakako nit koja veže sve priče i cijeli film, što je bio očigledan rediteljski potez proizveden i iz samog stripovskog vezivnog tkiva, a pokazao se kao izvanredno uspješan u prvom filmu, jeste lik zgubidana snagatora, zaštitnika obespravljenih – mrcine Marva (Mickey Rourke).

U samoj filmskoj realizaciji jasno se vidi šta je Rodriguezovo djelo, a šta Millerovo i koliko je na Rodriguezovu rediteljsku viziju utjecao predložak, te koliko je on sam imao utjecaja na Millera kao reditelj. Kompozicija kadrova (što opet do neke mjere proizlazi i iz samog stripa), rakursi kamere, te snimatelji rad u pojedinim scenama odaju Rodriguezov perfekcionistički pristup pravljenja pokretnih slika u što će se uvjeriti svi oni koji pogledaju film bez da nasjednu na komentare poput „trivijalno“, „već viđeno“, „žali Bože para“... i tome slično. Razlog za toliki razmak između prvog i drugog dijela Sin Cityja možemo tražiti u činjenici da je Rodriguez od 2005. pa na ovamo imao pune ruke posla u pravljenju tinejdžerske trilogije Spy Kids (na kojoj je angažovao kompletnu rodbinu), i snimanju igranog filma Machete, proizašlog iz lažnog trailera za njegovu i Tarantinovu Grindhouse operaciju, posvetu trash filmovima šezdestih godina prošlog stoljeća, filmu koji je doživio i ne toliko uspješan nastavak Machete Kills (za koju godinu ćemo gledati i završni dio Machete Kills Again... In Space!). Kako god okrenuli, Sin City: A Dame to Kill For je trebao doći i ranije, ali ostaje vizuelna atraktivnost, besprijekorni rediteljski rad i maštovitost, te svakako predstavlja film vrijedan gledanja.