Piše: Marinela Domančić

Kao da je tačna njegova tvrdnja da su ga odgojili Dostojevski i Niče, sa kojima na početku filma slasno pali debele cigare, Adolfo će nam ispričati šašavu priču iz svoga djetinjstva. U dvanaestoj godini majka ga je odvela kod vidovnjaka koji je tvrdio kako je dječaka u prethodnom životu po glavi opalila filmska kamera i da je umro ne sjećajući se svoga imena, predviđajući da će u ovom životu biti alergičan na film. A, zamislite, on je postao filmotvorac… Zatim prisustvujemo živoj prezentaciji recepta za čimbur na Adolfov način. Uzmete jedno jaje, sve sa ljuskom, i tresnete ga o tavu. Što možete pokupiti od ljuske – pokupite, za ostalo nema veze. Kapnete malo kečapa, dodate unutrašnjost iz bajatog sendviča i sve to obilato zalijete nečim što sliči mlijeku. Posebnu draž svemu daje telefonska slušalica koju, za vrijeme spravljanja ovog, poprilično tekućeg, delikatesa, treba držati uz pomoć ramena. Prijatno!

U poslu; reditelj: Alexandre Rockwell; uloge: Steve Buscemi, Seymour Cassel, Jennifer Beals, Jim Jarmusch; 1992.

IMDb rejting: 7.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 92%

Adolfo Rollo (igra ga Steve Buscemi) je nespretni sanjar koji više mašta o tome da snimi film nego što mu to polazi za rukom. Zaljubljen je u zanosnu susjedu Angelicu kojoj je prekrasan osmijeh i krupne crne oči posudila Jennifer Beals. Još kad se u epizodnoj ulozi producenta i vlasnika psa koji čita misli pojavi Jim Jarmusch, eto ekipe koja obećava. U pomoć Adolfu priskače neobični Joe (Seymour Cassel) koji otkupi njegov petstostranični scenario i, u suradnji sa hemofiličnim bratom Skippijem, slatkorječivošću i raznim mutnim radnjama dolazi do novca. Skippi će obaviti antologijsko odvoženje Adolfa kući – nešto kao kad bi vas iz centra vozio kući na Dobrinju preko Ilijaša, usput pokupivši pištolj u Visokom, i istresao vas na mostarskom raskršću...

Trenutak koji svakako treba spomenuti jeste komična scena koja se može upotrijebiti i u obrazovne svrhe. Naime, u trenutku kada Adolfo grglja Old Spice after shave, izraz lica mu je vrlo rječit – jasno je da se after shave ne može koristiti kao osvježivač daha. Ova otkačena komedija snimljena je 1992. godine kao treći film čiji scenario i režiju potpisuje Alexandre Rockwell – ime koje je kod nas možda poznatije po priči sa sobarom iz legendarnog, tri godine mlađeg filma Four Rooms u kojemu su preostala tri reditelja bili Andersova, Rodriguez i Tarantino. In the Soup će vas sigurno držati u vedrom raspoloženju čak i ako vani danima ljeva kiša. Kao danas o ovom gradu koji se nekim čudom ne zove Makondo nego Sarajevo.