Piše: Nino Romić

Vrline i mane nove serije u univerzumu Zvjezdanih staza, Star Trek: Picard je teško ocjeniti samo po jednoj epizodi, naročito onoj prvoj koja je svoju premijeru doživila prije nekoliko dana isključivo na CBS-ovoj streaming platformi, CBS All Access. Međutim, ista će zainteresiranim gledateljima poslužiti kao rani vjesnik ostatka sezone, a potom, vrlo vjerovatno, i ostatka serije.

Remembrance – „Prisjećanje“ je naslov prve epizode Star Trek: Picard, a ona shodno tome započinje baš jednim prisjećanjem. Prvi kadrovi koji vidimo su popunjeni srebrenastim trupom Enterprisea D, a sljedeći nas vode do njegove poznate palube za opservaciju, slavni Ten-Foward, gdje Jean-Luc Picard i zapovjednik Data igraju poker. Patrick Stewart i Brent Spiner su ponovo za partijom karata, kako je i okončala zadnja epizoda Nove generacije, što uz kapetana i androida, odnosno glumce koji tumače njihove uloge, treba imati za učinak buđenja sjećanja na „stare dane.“

U emocionalnom pogledu, uvodna scena stoji čvrsto. Picard je često bio Datin vodič na putu razumijevanja ljudskih bića i u njegovoj potrazi za vlastitom ljudskosti, a njihov nesretni rastanak na koncu Star Trek: Nemesis prije osamnaest godina je očito ostavio traga na starom kapetanu. Opisana emocionalna težina, kao i činjenica da je posrijedi san Jean-Luca, uglavnom otklanjaju manjkavosti u internoj logici scene. Picard se potom budi, uz pomoć svog bul terijera, s ljubavlju imenovanog Broj Jedan, kako je Picard uvijek oslovljavao svoje prve časnike, svoju desnu ruku.

Pogledom kroz prozor možemo vidjeti vinograd Picardovih, gdje smo susreli i na neki način ostavili kapetana Picarda u konačnoj epizodi Nove generacije, All Good Things... Jean-Luc sada živi kao povučeni francuski vlastelin iz razdoblja La Belle Epoque, ćaskajući sa svojom poslugom, koja se sastoji od romulanskih izbjeglica. Romulanci su očito zajedno sa gubitkom svog svijeta izgubili i svoj animozitet prema Federaciji i ljudima, koje su do prije nekoliko godina u univerzumu Zvjezdanih staza smatrali za inferiornije društvo. Kako se da zaključiti iz ovog podatka, Star Trek: Picard je vremenski smješten poslije dvojnog razaranja matičnih planeta Vulkanaca i njihovih rođaka Romulanaca, a ishod te katastrofe je udaljio Picarda od Zvjezdane flote i Federacije, te ga poslao u dobrovoljni izgon na svojem porodičnom vinogradu.

Nedugo po buđenju, manjkavosti scenarija se očituju u obliku dijaloga prožetog ekspozicijom, čiji je cilj da u kratkim crticama prepriča dešavanja nekoliko decenija Picardovog života, ali i da dočara odnos koji Picard uživa sa svojom poslugom. Taj odnos je uglavnom površna prisnost osoba koje se navodno poznaju duži niz godina, a u to se može uvjeriti dok se Picard priprema za televizijski intervju.

Da, televizija postoji u dvadeset i četvrtom vijeku, iako je nekoliko puta bilo spomenuto u prijašnjim serijama da je medij izumro sredinom dvadeset i prvog vijeka, što je s dolaskom streaming modela opasno proročanske vizije budućnosti televizije. Na tragu upitnog dijaloga, likovi često koriste sadašnji žargon, oslovljavajući jedan drugo sa „stari“, što je kardinalni grijeh pisanja naučne fantastike čija se radnja dešava tri cijela vijeka u budućnost. Ruku na srce, to je najmanji scenaristički grijeh Akive Goldsmana, između ostalog poznatog po basnoslovno lošem scenariju za Batman and Robin iz 1997, u režiji Joela Schumachera. Patrick Stewart je milostivo pošteđen čitanja takvog teksta, uglavnom jer kao zvijezda serije ima povlasticu mijenjanja svojih rečenica.

Pored toga, Patrick Stewart poznaje lik i djelo Picarda i zna kako bi se kapetan izrazio u nekom trenutku, a kako ne. Naravno, nepotrebno je napomenuti da je Stewart glumac i pol te da je sposoban ustati na lijevu nogu i stupiti istom na set i nadmašiti većinu svojih kolega. To se donekle i dešava u prvoj epizodi njegovog velikog povratka u ulogu Jean-Luca Picarda. Časni izuzetak je njegova glavna kolegica, na setu serije, Isa Briones.

O samoj priči je prerano govoriti, pošto smo vidjeli tek jednu desetinu iste u četrdeset i pet minuta trajanja Remembrance. No, već sada možemo zaključiti, prvenstveno po stilu režije i čestim naglim rezovima, da ćemo gledati bitno drugačiju seriju od Nove generacije. Stil režije, koreografije sukoba i montaže snažno sugeriraju da je dosta ekipe sa seta Star Trek: Discovery prešlo na rad iza kamera Picarda.

Star Trek: Picard je i tonalno dosta bliži svom neposrednom prethodniku, Discoveryju. Radnja vrlo brzo poprima postmodernistički prizvuk, pa već sada možemo nagađati o pravcu razvijanja priče. Ukoliko vas takav tretman zanima i ako ste gladni za još Discoveryja, Remembrance i Star Trek: Picard će sigurno zadovoljiti tu potrebu. S druge strane, ako seriji pristupate kao obožavatelj Nove generacije, odnosno te ere Zvjezdanih staza, Star Trek: Picard će vam biti tek zalogajčić.