Piše: Nino Romić

Nebo je granica.

Scenario: Brannon Braga, Ronald D. Moore

Režija: Winrich Kolbe

Godine 1993. donijeta je odluka da će predstojeća, sedma sezona Nove generacije biti ujedno i posljednja. Serija je uživala u pristojnoj gledanosti u svojim poznijim sezonama, sa ponekom pohvalom od strane kritičara, ali već u prošloj sezoni je postalo očito da je došlo do zamora materijala i da između dvije dobre epizode nerijetko stoji nekoliko ispodprosječnih. Dalje, Nova generacija više nije bila „nova“, pošto se serija sada već neko vrijeme emitirala konkurentno sa zaista novom serijom u franšizi – Star Trek: Deep Space 9.

Približavalo se i snimanje prvog filma sa postavom Nove generacije, dobro naslovljenim Star Trek: Generations. Međutim, prije nego što kapetan Picard i posada Enterprisea napuste male ekrane radi velikog platna, Nova generacija će dobiti odjavu u obliku epizode koja će povezati historiju serije, njen početak i kraj, pokazati nam moguću budućnost, ispričati odličnu naučno-fantastičnu priču, ali i ostaviti dovoljno prostora mašti gledatelja.

Za taj poduhvat će se postarati scenaristički tim Brannona Brage i veterana serijala Ronalda D. Moorea, koji će gledateljima predstaviti priču podjeljenu u tri zasebna vremenska perioda. Dvodijelna odjavna epizoda započinje u kronološkoj sadašnjosti kontinuiteta sedme sezone, gdje susrećemo kapetana Picarda koji tvrdi da putuje naprijed i nazad kroz vrijeme. Zajedno sa Jean-Lucom, publika skače potom na sami početak serije – u doba Enterpriseovog susreta kod Farpointa, a potom i u dalju, hipotetičku budućnost u kojoj su prijašnje dvije perspektive daleka prošlost.

Ispostavlja se da je uzrok skokova kapetana Picarda kroz vrijeme stari poznanik posade Enterprisea, svemoćno biće već poznati gledateljima. Q, koga po posljednji put u seriji tumači neponovljivi John De Lancie, pripremio je još jedan opit za Picarda, odnosno čovječanstvo, a isti za cilj ima ispitati mogućnost ljudskog bića da prevaziđe „skučeni“ pogled na prostor-vrijeme i samu bit postojanja. „Pravi ispit nikada ne prestaje“, Q je upozorio Picarda, a kapetan sada još jednom mora dokazati da su ljudska bića sposobna biti dio šire kozmičke slike.

Nenaklonjeni kritičari bi lako mogli cijelo trajanje dvodijelne epzode svrstati u neku vrstu auto-homagea, ili samopohvale serije. Međutim, ti trenuci auto-homagea su bitni za logički slijed radnje, ali i za tematsku podlogu epizode. Ranije, Susret kod Farpointa smo opisali kao pismo namjere, ili izjavu misije serije kakvu je zacrtao njen tvorac, Gene Roddenberry. Sve što je dobro... sada gleda nazad na ispunjavanje te namjere i misije, držeći da je su Picard i njegova posada, što će reći – Nova generacija, kao serija, ispunili zadatak zadan od njenog tvorca.

Bragi i Mooreu je čak pošlo za rukom da u finale serije vrate Denise Crosby, koja je u prvoj sezoni igrala poručnicu Yar te koja je napustila seriju još te sezone, nakon katastrofalno lošeg savjeta svog agenta koji je prerano svrstao Novu generaciju kao promašaj, osuđen na propast i rano gašenje. Ipak, dvojac nije žrtvovao radnju radi emocije, pošto je okosnica epizode Picardovi pokušaju da koordiniše napore svoje posade kroz sva tri vremenska zasjeka, ne bi li došao do konačnog rješenja Q-ove paklene mozgalice.

Složena radnja epizode se privodi kraju vrlo jednostavnom scenom – okupljanjem glavnih likova posade Enterprisea za stolom sa svojim kapetanom. Kamera se potom tiho povlači i ostavlja Jean-Luca Picarda i njegove časnike vijekovima koji slijede.

Zaista, kao što i naslov epizode kaže, sve što je dobro mora doći kraju. Pa tako i naš osvrt na Novu generaciju. Sada iščekujemo vidjeti kako su gore opisan vijekovi bili za našeg vrlog kapetana. Premijera velikog povratka Jean-Luca Picarda će uskoro osvanuti na serverima CBS All-Access streaming servisa, a o istoj ćemo svakako uskoro pisati i na Filmofil.ba.