Piše: Mirnes Alispahić
Konačno se del Torova davno zamišljena ideja ostvarila u prvobitnoj formi, onako kako ju je reditelj i planirao uraditi, u obliku televizijske serije. Naravno, riječ je o FX-ovoj seriji, Soj (The Strain, 2014.), koja sada ispade adaptacija trilogije istoimenih romana. Guillermo del Toro, Chuck Hogan, skupa sa Carltonom Cuseom, poznatom imenu u svijetu TV produkcije, su producenti i donijeli su nam vrlo dobru seriju u njenoj prvoj sezoni, koja nas možda neće ostaviti bez daha, ali ćemo ipak sa nestrpljenjem čekati drugu sezonu. Razlike između serije i knjiga nisu prevelike, tek su određene stvari izmijenjene tj. dodate, ali to je bilo i za očekivati sa obzirom da je ovo i bilo zamišljeno kao TV serija od samog početka. Tako je del Toro sada dobio priliku proširiti priču, ubaciti ponekog novog lika, postojeće proširiti, nabaciti nešto mesa na njihove slabašne literarne kosti. I konačno je vampire ponovo vratio tamo gdje im je mjesto, u uloge okrutnih krvopija umjesto emo, feminiziranih, wannabe vampira, kakvi haraju literaturom i televizijom već neko vrijeme.
Za one koji nisu čitali knjige i ne znaju o čemu su to del Toro i Hogan piskarali reći ćemo nešto ukratko. Avion slijeće na aerodrom u New York, u njemu nema znakova života. Svjetla su pogašena, kao i radio veze. Zavjese su spuštene. Sve sluti na teroristički napad, ponajviše biohemijskim oružjem pa su stoga prvi ljudi na terenu oni iz Centra za zarazne bolesti. Međutim, ono što oni otkrivaju je nešto što nije djelo terorista, ali bi vrlo lako moglo dovesti do kraja čovječanstva. Taj avion i oni preživjeli u njemu su tek dio globalnog plana, kojim će na vlast doći vampiri, tačnije Gospodar, jedan od Drevnih, a ljudi će postati tek njihovi robovi. Vječna noć je započela, a na nekolicini ljudi je da se odupru vampirima i njihovim ljudskim slugama.
Sama podjela uloga je vrlo dobra, s tim da ima i poneki promašaj, ali ne može sve biti savršeno. Recimo, glumac koji glumi rock muzičara nema ni r od rock muzičara u sebi; dječak koji glumi Ephovog sina ne zna glumiti sve da mu život ovisi o tome; Mia Maestro tj. njena Nora je nevjerovatno naporna za razliku od Nore iz knjiga. S druge strane, Corey Stoll je odličan kao Eph, gotovo identičan onom iz knjiga; Kevin Durand je sjajan kao Fet, iako mu naglasak šeta i gubi se, mada je puni pogodak Richard Sammel kao Eichorst. Čovjek je naprosto TV verzija pukovnika Hansa Lande, kojeg je tako maestralno odglumio Christoph Waltz u Inglourious Basterds. On jednostavno krade svaku scenu u kojoj se pojavi.
Vizuelno, del Toro đoni samog sebe, tj. vampiri su mu gotovo pa identični onima iz filma Blade II , kojeg je režirao, što mu je minus. Također, Gospodar jednostavno prestaje biti strašan onog trenutka kada se konačno otkrije ispod svoje kapuljače. Kao što bi jedan prijatelj rekao, “liči na Mapeta”, više mi je sladak na mapetovski način nego što je strašan. Opet, Quinlan, vođa vampirskih specijalaca je sjajan. Moglo bi se reći da je serija izbalansirana po pitanju negativnih i pozitivnih stvari. Koliko god imala minusa, toliko ima pluseva koji popravlaju te nedostatke što na kraju daje zadovoljavajuć rezultat i ljubiteljima horora donosi seriju kakvu su priželjkivali. Dobro, horor je upitan, ali eto. Bolje išta nego ništa.
Ipak, zahvaljujući nekolicini izmjena u samoj seriji, koje su vjerujem oduvijek bile u del Torovoj glavi, ali ih je izbacio iz knjiga, serija će iznenaditi one koji su čitali knjige jer osim dodatih stvari. Del Toro malo mijenja i ritam radnje pa ćemo tako neke stvari saznati ranije negoli to saznamo u knjigama tako da će biti užitak vidjeti šta su to del Toro i Hogan ostavili za naredne sezone.
